Eduard (Billy) Majer
KONTAKT SA PLEJADA
Preliminarni izvještaj Wendelle C. Stevens-a
Moj preliminarni izvještaj o istrazi u ovom slučaju, objavljen 1982 god.. započet opisima licem u lice i kontaktima sa Semjase I njenim timom Plejadijanaca, sa velikog glavnog broda Majerove fotografije Plejadijanskih brodova.
To je bio slučaj koji smo proučavali.To kako je bilo, nije bio prvi kontakt Edvarda Majera sa vanzemaljcima niti prvi put kada je on vidio i fotografisao NLO na zemljinom nebu. Prvi put je vidio ovaj fenomen kada je bio dječak od 5 god. Sa svojim ocem dok su živjeli u Bulach na Njemačkoj granici, a desilo se to 02. juna. 1942 god. Samo su ih vidjeli, ali su znali da se događa nešto neobično, dok u to veijeme nije bio ni svjestan da je potpisao ugovor prije svog rođenja. Njegova je izabrana sudbina kontakti koji mu neće dati mira u ovom životu. Od tada on je bio u prilici da često viđa “ Putujuće zvijezde “. Kada bi pogledao na gore, najčešće noću, ali ponekad i tokom dana isticale su se ove od drugih, jer su one bile nekad veće, nekad manje, i ove su zvijezde ponekad letjele u tokovima – u krug, cik-ca k, te ponekad stajali u svemiru. Zapamtite u to vrijeme sateliti nisu ni postojali.
Zatim u kasnu jesen iste godine, Majer vidje veći loptasti leteći objekat, kako putuje lagano i usporavao je sve više i više, a zatim se lagano i nježno pojavio, a istovremeno njegov je sjajni sferni oblik bio jasno vidljiv. Tada, odjednom, samo je nestao bez ikakvog zvuka. Pojavljivanja su bivala sve češća, sve dok nije počeo da čuje glas u svojoj glavi, te da viđa slike u novembru iste godine. Kratko poslije njegovog šestog rođendana, vidio je kako je kruškasti objekat iznenada pao sa neba I nježno se smjestio na tratinu unutar šume blizu njegovog grada. Bulaha, a zatim se digao visoko iznad zemlje podigavši starijeg čovjeka koji je odveden unutar broda, i zatim ga ponovo vratili na livadu i pustili van. Brod je zatim odskočio vertikalno, dok nije nestao iz vida. Novi susreti i razgovor nastaviše se do njegovog sedmog rođendana, trećeg februara 1944 god. Kada glas postade ličniji i reče mu da vrijedno radi da će mu tada biti dato novo znanje. Govornik se predstavio kao Sfath, - starac koji ga je vodio u kruškoliku mašinu, ranije 6 mjeseci i kasnije u ljeto Sfath se vrati u kruškastom letećem objektu i diže ga ponovo na četvorosatnu sesiju o njegovoj sudbini i njegovom svijetu za njegovog života. Šljem na njegovoj glavi, iz kojeg su vodile mnoge žice korišten u ovom procesu, a bio je u mogućnosti da čuje i vidi mnoge stvari, koje su mu prenijele veliko znanje, te ispričali o događajima koji će doći, i od kojih mnoge nije razumio u to vrijeme. Majer se vratio na tačku sastajanja, a brod je nestao uspravno velikom brzinom, dok se nije izgubio iz vida.
Samo par sati nakon ovog iskustva, novi glas počinje komunikaciju sa njim telepatski. Ovaj je bio mlađani pun energije. Bila je to žena i koja reče Majeru da je može zvati Asket, .i da će ona od sada biti njegov kontakt. Asket je redovno sa njim kontaktirala od tada, te mu je prenijela znanje. Vodila je njegovu sudbinu, da mu da znanje u sledećih par godina, koje će ga usmjeriti ka onom zbog čega je tu. Ona je bila ta koja mu je omogućila da proputuje svoj svijet, te da ga povede kroz mnoge testove koji će mu dati iskustva koja će trebati.
Asket reče Majeru da dolazi iz; kako je ona to zvala “ DAL SVEMIRA “ nevjerovatnim suprotnim svemirom našoj realnosti. Rekla mu je da njen svemir postoji zbog našeg i nas zbog njihovog, i da smo povezani iz više razloga, jer dva suprotna svemira čine cjelinu, i da svaki postoji zbog onog drugog. i ako i jedan prestane postojati, isto će se desiti sa drugim. Postoje drugi svemiri koji su uključeni takođe I to još više komplikuje situaciju. Za ovaj koncept se i ranije čulo i smatran je čistom naučnom fantastikom, čak I ortodoksna nauka nedavno otkrila suprotne stvarnosti. Fritjof Kapra razmatrao je naučnu bazu za ove suprotne stvarnosti u njegovoj “ Tao fizika “ i pokazao da pitanje jednakosti nemože funkciopnisati ukoliko ne postoje dva suprotno vezana aspekta. “Fejmanov gijagram “ je korištan da objasni ovu naučnu bazu.
“Feimanov dijagram” korišten je za pojašnjavanje pomenutih zbivanja u fizici, gdje se prikazuje ovaj proces, te je utvrđeno da je moguć i u povratnom dejstvu kada proces probamo u komori za ubrzavanje. Jedan dio materije se mjenja u suprotnosti, i nestaje iz naše realnosti, te prelazi u neku drugu. Balans se održava razmjenom energije u obliku svjetlostzi i toplote.
Poslije iskustva sa NLO-om, prije više godina Anthony Seratites, hemijski inženjer otkrio je sasvim novi koncept stvari i energije, koji je tada opisan, a do tada nije bio proučavanu fizici, tako da ni jedan poseban segment – proton, neutron, elektron,… i svi oni koji su nevidljivi za nas, te ih još nismo otkrili, nisu ništa drugo do “ fotonska masa “ organizovana na različite načine. Ovi fotoni ostaju nevidljivi dok se ne organizuju, ili pretvore u nešto drugo, a takođe mogu lako da se organizuju u suprotnu tvar ili materiju suprotno našem viđenju. On opisuje ove fotone kao dio talasa. Talas se sastoji od vektora polarne grupacije i pada, te je otkrio da vektor može biti suprotan, prostom izmjenom matematičke krive, kao I da kriva može biti obrnuta pomjeranjem preko 90% u odnosu na osu. U svakom slučaju akumuliranje-pretvaranje u osu bi bilo isto, samo suprotnog intenziteta.
Seratitesov dijagram na kom je prikazan elektron ima 228 dijelova. Seratites je proveo godine razvijajući svoj koncept, a zatim sve pojasnio u svojoj knjizi “ Strukturna priroda tvari “, gdje je prikazao teoriju na raznim atomima. Molekule I još neke atome pojasni je u narednoj knjizi pod naslovom “ Univerzalni zakon nastanka mase/energije “. Ono što je naučio je da materija može direktno biti pretvorene u anti – materiju prostom izmjenom količine, koja mijenja putanju pada. Svijet anti-materije više nije rijedak u svijetu materije, jer su suštinski isto, posmatrane iz različitih uglova. Postoji tačno onoliko materije, koliko I anti-materije, te su jedna drugoj balans.
Seratites je najpoznatiji kao izumitelj “ seran - prevlačenja “ najstarijeg, najlakšeg i najjačeg filma tog vremena koji je proizveden njegovim izumima u hemiji,a koji su proistekli iz njegovog novog shvatanja fizike. Jednog dana će možda biti prepoznat kao otac renesanse u fizici. On nije bio sam u ovim novim konceptima. Kanađanin Vilbert Shmit primjenjuje slične ideje koje naziva konceptom kvadrata. Ovaj koncept odštampan je poslije njegove smrti 1962 god. Pod naslovom “ Nova nauka “ gdje on takođe otkriva da ne postoji jednostrana materija.
Jednostavno, svjesnost u privremenom polju čini i stvara vektor i zavoj. Tada su vektor I zavoj ekvivalent fotonskom kvantinumu, koji je rezultat svjesnosti u polju iznad svega. Paralelna aktivnost vektora i zavoja proizvodi reakciju njihovih energija u suprotnim pravcima, a zbog čega slijedi održavanje balansa. Uopšte postojanje unutar fizičkog svijeta posmatrano kroz materiju i anti-materiju. Takođe je zaključio da ništa ne utiče na polje više od svjesnosti, a tek pored toga fotonska masa I materija, koja je zapravo, ništa drugo do završna faza misaone pojave sa energijom između.
Vilbert Shmit je postigao NLO kontakt 1954 god. i nastavio dijaloge sa vanzemaljskim prijateljima koji su ga posjećivali. Upravo u fazi svih ovih kontakata uspiop je razviti svoj koncept, kojim je objasnio neke nepoznanice u fizici i izašao sa idejama sličnim Seratitesovim, ali izraženim na drugačiji način, gdje je anti-materijska realnost osnova za balans.
1960, prije nego što je Asket izabrala Majera u Švajcarskoj, Južno Afrički električar Edward Vajt počeo je ostvarivati kontakte sa vanzemaljcima, I oni mu rekoše da dolaze iz anti-materije ili suprotnog svemira. Kadas su ovladali navigacijom i načinom da kontrolišu polarnu barijeru između dva svemira-univerzuma, bili su iznenađeni otkrićem našeg života i postojanja, veoma sličnog njihovom, u suprotnoj stvarnosti, te tokom te tokom vremena počeli ostvarivati kontakte s, našu stranu barijere. Istraživali su njihovu anti-materiju, a zapravo naš svemir.
Takođe su naučili kako komunicirati s, nama zemljanima koristeći elektro-magnetne misli, koje mogu trajati preko 25 god. Tog vremena. Oko 1000 sati verbalnog dijaloga snimljeno je na audijo kasete i na taj način sačuvano. Ova iskustva su opisana na 305 stranica ilustrovane knjige “ NLO kontakt sa plenete Koldos “ čiji je autor Karl Van Ulierden.
Ipak Edvard Majer nije znao ništa o svemu ovom kada je počeo kontakte sa Dalsima, koji su tvrdili da su naša antimaterija.
Sve što je znao, bilo je što mu je Asket rekla da je Dal svemir suprotan našem, i da je njen narod naučio da upravlja onim što je nazvala “Vremenska barijera “, u obliku vibracija, odnosno način realiteta njihovog normalnog postojanja. Objasnila mu je da je njena stvarnost slična našoj, te da su bili sačinjeni od mase i energije kao i mi, kada su naučili bezbjedno proći barijeru između dva svemira-koja postoji u vremenu i prostoru. Naučili su da istražuju naš svemir, te konstantno slali podatke u njihov sistem.
Plejadijanci su otkrili Dal prije zemlje, te se naučili sarađivati s, njima i raditi skupa. Treba reći da su Dalovci i prije toga slobodno putovali svemirom. Dal je podijelio svoju tehnologiju sa Plejadijancima, a koji su onda dozvolili bićima iz našeg svemira da posjete Dalov svemir u Plejadijanskim brodovima. Dal je otkrio Zemlju za vreme Plejadijanskih interesa na ovim prostorima, a Pfath je bio Plejadijanac koji je prepustio Majera Asket., na pripremu i razvijanje za buduće Plejadijanske planove. Dal je imao aktivan projekat na zemlji u to vrijeme. Majer je uzet u Plejadjiansku misiju januara 1975 god, kada su oni prthodno obnovili kontaktes, njim. Nakon zadnjih priprema sa Asket obradili smo ove događaje u preliminarnom izvještaju o istrazi. Tada smo zaobišli ranije pripreme sa Asket, imajući namjeru da se koncentrišemo na kontakte sa Plejadijancima lično, a što je kasnije bilo kritikovano.
Zato je sada potrebno vratiti se i popuniti neke praznine, počevši od prvog susreta sa Semjase na tratinu Švajcarskoj. Ovdje ćemo da govorimo samo o kontaktima s, Plejadijancima u tekućem životu.
ASKETIN UTICAJ ZA MAJEROVU PRIPREMU
Tokom telepatskih kontakata sa majerom, asket je preuzela njegovu pripremu i obrazovanje sa pozicije koju je Sfath ostavio. Upravo je ona ta koja ga je vodila kroz niz avantura, napravljenih kako bi ga naučile o onome što će doći. Ona ga je vodila kroz Afriku, iskustva u Francuskoj legiji, pustinjskim karavanima ropstvu i revoluciji, predala ga u ruke piratima Arapskog mora, a zatim preko Indiskog okeana vodila ga je kao mornara. Upravo ga je ona vodila kroz većinu religija Evrope, Afrike i Azije Spajajući ih jednu po jednu u cilju njegove lične potrage za sistemom vjere koji bi njemu bio prihvatljiv. Nepoznato je bilo Majeru kada mu je Asket govorila, a kasnije i Semjase potvrdio, da je on nekada bio IHWH-Plejadijanski istražitelj na zemlji, u ranijem istraživanju predaka Plejadijanaca. Tada je on uživao superioran status i tu mogućnost iskorištavanja primitivne ljudske rase na zemlji.
Njegove aktivnosti u ranijem periodu često su ga dovodile na zemlju. U različitim inkarnacijama, često primitivnim, ali u svojoj duši on je to suštinski dobro poznavao. Čak i u tim pra-istorijskim danima, i tada je bio inspiracija pravovjernim u odnosu na nevjerne te pokušavao stvoriti svijest o stvoritelju koji je osnova postojanja svega. Postao je vođa „tihih“ vjernika, te njegovo ime danas prepoznajemo kao jednog od proroka iz starog zavjeta. Inkarnisan je ponovo kasnije da bi nastavio svoj rad i ponovo poslije toga, više puta u smislu iste svrhe.
Često je vođen u svojim aktivnostima, kroz vjekove uz pomoć onih koji su željeli pomoći Plejadijancima da isprave svoje greške, a koje u sadašnjem vremenu vidimo kroz Dalovce i Asketinu ličnost.
Upravo zato je Asketin pripremni program (za ovu misiju) vodio Majera kroz sve svjetske velike religije jednu za drugom, baš da ga nauče o njihovoj suštini. Još jedan razlog zbog kog je vođen drugim putem umjesto formalne naučenosti u svom djetinjstvu – da bi se smanjilo zagađenje njegovog uma konceptima ortodoksnog zemaljskog nivoa znanja i ubjeđenja. Ćesto je testiran i fizički i mentalno. Da bi bio naučen i pripremljen za svoju misiju. On je zapravo iskusio većinu principa svjetskih religija danas, iznutra, i sve prema informacijama koje je prikupio, a koje su nastale iz Plejadijanskih, vanzemaljskih posjeta u davnoj prošlosti.
Ovo je jedan od razloga za Majerove izazove prema fundamentalnim vjerama, od kojih smo mnoge opisali u našoj verziji „Bilješke o Plejadijanskim kontaktima,“ ali koje mogu biti pročitane samo na njihovom originalu koji je na njemačkom jeziku, za sve zainteresovane. Veoma smo sigurni da ove informacije neće biti dobro prihvaćene jer ortodoksna uvjerenja i vjerovanja ovdje još uvijek postoje, a sada se i koriste od strane zemljana za njihov lični uspjeh. Saznanje o ovome i proučavanje istog postaje velika opasnost za naše kontakte i mnoge koji su povezani s njima. Zbog ovih ranije opisanih kontakata sa Dalovim vanzemaljcima i njegove probuđene svijesti Edvard Majer nije bio potpuno iznenađen kada je njegov kontakt sa Semjase i njenim timom započeo, zapravo započeo je prije nego što je očekivano. Ovo je takođe još jedan razlog, možda i najbitniji zbog čega ovi kontakti nisu mogli biti prošireni tako da uključe bilo kog zemljanina ili da budu prebačeni na bilo koga. Ipak, kako bilo postoje i drugi kao Edward Majer koji ovdje rade slične stvari iz sličnih razloga, ali i njihove misije je nemoguće prenijeti na nekoga drugog.
Edwardu Majeru su dati činjenični dokazi tačnosti opisanih stvari, ali mu nije dozvoljeno da ih koristi kako bi ubjeđivao druge zemljane protiv njihove volje. Majerov osnovni instrument kojim može dokazati navedeno je kolekcija određenih fotografija vanzemaljskih letjelica koje nikada ne smiju biti umnožene. Ovdje takođe možemo dodati da postoje i fotografije koje su pripremljene za bijeg, ako ikad to bude potrebno. Nije nam dozvoljeno da ih koristimo jer bi mogle narušiti zakon slobode volje svake individue. Baš zbog istog razloga, sve činjenice i nesporni dokazi su zadržani kod vanzemaljaca i kad god je bilo moguće da pravovaljan dokaz dođe u Majerove ruke, dat mu je od Plejadijanaca tako da vam je potpuno prepušteno na slobodnu volju da procjenite snagu njihovih činjenica.
Takođe je to razlog, pored instrukcija od strane Plejadijanaca, da nebi došlo do narušavanja, uz pomoć ovih dokaza, trenutne suprotnosti na planeti. Sve je prepušteno slobodnoj volji. Majer je takođe imao mogućnost slobodne volje i mogućnost izbora, kada je započeo sa čitavom stvari. On nije nagovoren na bilo koji način i mogao je da se povuče kad god je to želio, ali je upozoren, ako to učini, učinio je to zauvijek... Upravoto je korak koji je želio da preduzme zbog svoje prošlosti. Kada je kao dijete Majer gledao visoke „putujuće zvijezde,“ kako krstare i zaustavljaju se na nebu, te mijenjaju boje, on je znao šta su oni, ali ipak nije bio svjestan toga.
„Željno želim da upoznam čudne objekte, visoke leteće svemirske brodove odnekud, ali ipak sve ostaje zagonetka: odakle ih znam? Postaje evidentno da sam ja i ranije vidio te objekte, mnogo puta ranije, negdje, na ogromnom aerodromu, gdje je bilo stotine takvih mašina različitih tipova, oblika i veličina, ali ipak ne mogu da se sjetim gdje je to bilo, i kako sam povezan s tim.“ Napisao je ovo kao svoju prvu bilješku.
„Da li sam možda lociran, u ranijem životu, na drugoj planeti, gdje sam živio poseban život? Da li sam vidio ove brodove tamo i prenio ih u sjećanju u moj sadašnji život? Da li je nešto ostalo u mojoj duši kao sjećanje, koje sam prizvao u svom trenutnom postojanju?
Snažno osjećam da sam stranac na ovom svjetu koji je nazvan zemlja. Stranac sam iako poznajem zemlju dobro, dugo vremena obilazim predjele i često znam šta se nalazi iza brda, na šta to liči, i kakva prastara ruina leži tamo.
Često mogu reći sa sigurnošću kakva zemlja leži iza slijedeće planine, u kom smjeru se proteže obala, iako tamo nikada nisam bio u svom životu. Ovaj fenomen mi se dešava i sa mnogim ljudima i znam njihove najveće tajne iako ih nikada ranije nisam vidio. Takođe sam naučio da gledam u budućnost i da prepoznam opasnosti kroz opise stvari viđenih tamo, a koji će kasnije sigurno doći. Takođe sam naučio da budem tih i čuvam tajnu o ovim stvarima, kao i u mnogim drugim.“
„Nazivam se često stvorenjem stvoritelja kao što bi suštinski trebala da pretdstavlja i svaka druga forma života.
Takođe se prepoznajem kao učenik kroz vrijeme i prostor, i ovdje na svijetu, ja sam zapravo putnik kroz svijet, vrijeme i živote. Ovo znam i sa sigurnošću osjećam. Ja znam da sam to ja, svugdje samo stranac, kao putnik koji poslije predstave u određenoj misiji kreće dalje i obavlja svoju dužnost na slijedećem mjestu. U svemu, ni prostor ni vrijeme, ni trenutni svijet u trenutnom životu ne dominira, jer ja putujem kroz njih kao misionar, i samo iz razloga završetka misije od važnosti za mene i uopšte.“
„Poslije dvije godine prostih posmatranja, na moj sedmi rođendan 03.02.1944.g., iznenadno sam čuo mekani glas unutar moje svijesti, koji mi naredi da učim stalno, skupljam znanje i odašiljam ga na ovaj način. Nisam potpuno vjerovao ovom unutrašnjem glasu plašeći se da je to iluzija, ali je on i dalje razgovarao samnom. Otišao sam svešteniku koji je saslušao moju cjelokupnu priču koju sam mu ispričao. Taj mudri čovjek se samo nasmijao i rekao da ne treba da se plašim jer je on dobro obavješten o ovakvim stvarima. Onda me je suštinski uputio u određene stvari, ali je zahtjevao da to držim u strogoj tajnosti, jer ovakve stvari nisu bile dozvoljene kao dio njegove profesije, ali za njega lično on je imao i to kao misiju, da radi ovdje kao sveštenik, da polagano informiše ljude o istini nastanka njihove religije, koja je prihvatana sa teškoćama, jer su ljudi u mom rodnom selu bili posebno izraženo sujevjerni. „Sveštenik Zimmerman mi objasni da je ovaj glas zapravo komunikaciona misao koja može biti korištena na neograničenim udaljenostima i ne može imati prepreke.“
„Objašnjenje sveštenika Zimmermana mi zaista pomože, iako mi nije bilo svejedno kada mi je rekao da će moj život biti težak. S njegovim objašnjenjem sam prestao da brinem i mučim sebe i počeo sam da započinjen jednostrani kontakt. Postavljao sam pitanja i počeo da dobijam odgovore, pa sam tek tada vidio da je sveštenik Zimmerman bio u pravu.“
„Ovi telepatski kontakti bili su sa stvorenjem koje je sebe nazivalo Shfahtime i koji me je uputio u moja prva saznanja. Sada postajem izoliran od mog okruženja. i, postajem glavna meta za svako zlo koje je zadesilo naše selo. Ali, nisam mnogo vodio računa o tome i samo sam se tiho smijao u sebi kada su govorili laži o meni, a zapravo sam morao da patim zbog njih. Često su mi zadavali takve udarce da nisam mogao, niti sjediti, niti stojati.
Proglašen sam neobrazovanim i prebačen u drugi dom, ali bez uspjeha jer u suštini niko nije želio da se petlja sa čudnim dječakom kakav sam ja bio ili sam ja pak osjetio zov slobode i – bježao. Čak sam pravio i bjegove koji su bili opasni po život iz domova sa osiguranjem i nedjeljama lutao po planinama i šumama živeći od divljeg voća, ptičijih jaja, trave.....Moj krevet je bila gola zemlja, a krov otvoreno nebo. Bez obzira da li snježilo ili padala kiša. To mi je dalo nevjerovatnu unutrašnju snagu. Kad god bi se desila pljačka ili neki lopovluk policija me automatski zatvarala i optuživala za ova djela koja ja nikada nisam počinio. Znao sam šta treba očekivati i ćutao sam, dozvoljavajući im da izvrše njihove nepravedne rabote. Čak sam potpisivao policijsake izvještaje koji su me optuživali, a ja ta djela nisam učinio.“
Kao posljedicu su me poslali psihijatru za mentalni razvoj upravo zato što sam razmišljao i pominjao spiritualne stvari policiji i govorio drugima da postoje „ljudi“ i na drugim planetama. Zašto?, nisam znao. Samo sam znao da to moram učiniti, želio to ili ne. U specijalnom odjeljenju psihijatrijske klinike „Reinau,“ stavljen sam pod maksimalno osiguranje, gdje je sve bilo zaključano i osigurano. Čak su i prozori bili od neprobojnog stakla sa ugrađenim čeličnim čengelama na vanjskoj strani. Nakon jednog mjeseca napravio sam specijalni ključ od komada drveta i vunenog tepiha kojim sam otvorio prozor na toaletu drugog sprata. Napolju su zidovi bili ravni kao staklo, a ispod provalija od sedam metara. Ja jednostavno tu nisam mogao ostati duže, tako da sam skočio u dubinu i zaradio više ozljeda moje desne noge, ali sam bio siguran da je nisam slomio. Iako sa bolovima koji su dovodili gotovo do ludila vukao sam se preko dvorišta, a zatim uspeo uz visoku ogradu, prešao veliko polje i pobjegao u šumu dva kilometra dalje gdje sam se sakrio. Tu sam čuo grupu za potragu i lavež pasa. Žurio sam kroz šumu i ispred sebe čuo žubor vode, Rajne. Skočio sam u vodu i plivao hladnom rijekom. Ko bi me tražio po ovakvom vremenu u hladnom novembru i 23 časa naveče. Plivao sam nekoliko kilometara nizvodno, a zatim sa velikim teškoćama isplivao na obalu. Njegovao sam se divljim biljkama i danima puzao prema Francuskoj granici, uvijek poljima i šumama da bi izbjegao hvatanje. U Francuskoj sam se prijavio u Legiju stranaca, te dobio medicinsku pomoć za moju povrijeđenu nogu koja je bila otekla i tamno plave boje. Plavetnilo i otok se gadno proširilo i počelo je da utiče na kosti.
I tako na kraju sletjeh u Alžir gdje sam naučio nove discipline i mnoge druge stvari. Nakon određenog vremena umorio sam se od ovoga i odlučio da odem. Tajno sam se konsultovao sa drugima, a posebno sa starim poručnikom Legije koji je bio jako ljubazan prema meni. Želio je da me odgovori od ovoga plana i rekao da bijeg može uspjeti veoma rijetko. Među legionarima je brujala priča da onaj koji pobjegne postaje heroj i da to može učiniti samo pravi čovjek, jer bi takva osoba morala bi doslovice da prođe sedam krugova pakla. U startu sam dozvolio sebi da budem uplašen i rekao svima da su me ovakve okolnosti odgovorile od plana za bijeg, ali sam se tajno spremao i jedne noći nestao. Više od dva i po mjeseca sam bio na putu, često bliže smrti nego životu i nisam osjetio samo sedam krugova pakla već mnogo više. Ipak, bio sam slobodan od Legije stranaca. Sve skupa proveo sam četiri i pol godine po zatvorima i domovima prije nego što sam nestao na dvanaest godina u stranu zemlju.
Vrijeme u zatvorima i domovima nije bilo besmisleno, moram priznati jer sam učio više o spirutalnim stvarima tokom tog vremena, nego ikada u svojoj domovini sa potpunom slobodom. Tako sam vidio da ništa nije uzalud i da je sve skupljanje iskustva.
Tada mi se javio novi glas koji je zamjenio Pfatha i rekao da je mogu zvati Asket i da će mi ona biti novi prijatelj.
Preko nje, godinama sam učio mnoge stvari i izgradio veliko znanje i ona me je po prvi put vodila u svijet, udaljeni svijet, u koji ću kasnije putovati na mnogo dugih godina da istražim mnoge stvari, ali i da se umiješam u njih. Ali prvo je bilo potrebno da prođe par godina da bi se to desilo. Sve do 1956 bio sam učen od strane Asket, posebno kroz spiritualne lekcije koje su bile potpuno suprotne religijama poznatih meni, a u koje sam bio umiješan godinama. Čak potajno posjećujući specijalne škole da postanem sveštenik. Baš zbog ovoga, Asket mi naredi da se posvetim svim vjerama pored kršćanske da bih ih istražio u svrhu mog obrazovanja. Prvo se priključih različitim sektama jednom za drugom, počevši sa protestantima, pa do katolika, postao sam budist, hindu, jevrej, musliman itd... Što mi uze mnoge godine i s čim završih juna 1969.g. Sve do tog vremena, pored mog učenja o religijama kojima sam težio, u cilju da ih izučim do najdaljih dubina i neprekidnih lekcija, a postojale su i mnoge druge stvari.
Naravno morao sam zadovoljiti moje fiziološke potrebe i zato sam radio koliko sam mogao u skladu sa slobodnim mogućnostima. Dvanaest dugih godina putovanja, vježbao sam različite profesije. Bio sam; medicinar, veterinar, čistač ulica, švercer ( što je veoma časna pozicija u zapadnom Pakistanu ) gdje se roba nosi preko Himalaja, od Rusije do Kine. Radio sam kao farbar na brodovima, miner, učitelj njemačkog jezika kao i u državnim institucijama kada je od 03. avgusta 1965 g. U Turskoj bilo moguće da se uključim, jer sam u automobilskoj nesreći izgubio lijevu ruku. 24. decembra 1965 god. Upoznao sam moju suprugu, u Grčkoj sa kojom sam bio zaručen 2. januara 1966 god. Njeni roditelji to do tada nisu prihvatali, te smo pobjegli i vjenčali se 24. marta 1966 god. u Korintu nakon mnogih nevolja sa policijom i njihovim akcijama potrage, te prijetnjama od strane njene porodice.
Moja iskustva sa Asket koja se počela javljati deset godina ranije 1956 god. a od tada su se desile mnoge stvari.
Vjerovatno zato što je taj dan bio moj rođendan I upravo su tada mnoge informacije transmitovane prema meni, posebno od strane Sfatha. Tako da je u ranim jutarnjim časovima tog 3. februara 1965 god oko 2 sata ujutro kada sam bio u mojoj rodnoj Švajcarskoj blizu Hinwila i bio kontaktiran Asketinim glasom da odem na određenu lokaciju gdje ću biti pronađen. Okupirala su me mnoga pitanja kako sam išao ka toj lokaciji I iznenada sam se našao na tom mjestu. Prije toga bio sam radoznao o stanju mog napretka. Sve je prošlo veoma brzo, zapravo učinilo se da sam prije stigao, nego što sam krenuo. Jako svjetlo se spustilo s, neba i dodirnulo zemlju blizu mene. Krečući se uskom stazom krenuo sam prema tome. Iznenada sam bio ponesen unutar kruškolikog objekta. Objekat se otvorio i zatvorio, i veoma čudne stvari su počele da se dešavaju. Kompletan dijalog je napisan uz Asketinu pomoć. Ona je bila u mogućnosti da mi pomogne sa određenim aparatima da ponovim kao nekada prije konverzaciju između dva svijeta. I upravo zato sam u stanju da sa potpunom tačnošću ponovim I napišem svaku riječ, rečenicu koja je izgovorena.
Fantastična oprema koju je koristila Asket je uspijevala da ne samo povrati svaku riječ, nego I impulse koji su bili iza tih riječi, takođe.