Pažljivo pročitajte ovu priču.
I u njoj ćete naći nešto iz čarobmatike. 

Jučer je moj prijatelj Ivor za rođendan dobio kapu za breakdance - narančastu, meku - upravo onakvu na kojoj se možete lako vrtjeti na glavi na parketu. Štoviše, ta kapa vam čak pomažeodržavati ravnotežu. To je prava čarobna kapa! Bio je uistinu vrlo iznenađen  jer nikome nije rekao da već dugo želi upravo takvu kapu.
Pitao je svoju majku kako je pogodila kupiti mu pravi dar.
Ona mu se nasmiješila i rekla: Šapnuli su mi vilenjaci!
Ja sam bio zbunjen.
Kapa je tu. Prava. Stvarna. I uistinu se na njoj može vrtjeti na glavi. Uz pravu glazbu, naravno.
  Probao sam i ja, i uspio! Prvi puta do sada!
I zato znam da je to čarobna kapa. Jedino me malo muči ono o vilenjacima.
Ja sam već velik i ne vjerujem u vilenjake, patuljke i slična bića. Dakle, tom problemu treba pristupiti znanstveno. Treba dokazati da postoje vilenjaci. Ako se to ne može, onda treba dokazati da ne postoje. 
Počeo sam svoje razmišljanje vrlo ozbiljno. Poslužio sam se pravim matematičkim argumentima: dokazom kontradikcijom.
Čuli ste za taj dokaz, zar ne?
Ako želite dokazati da nešto vrijedi, pretpostavite da vrijedi suprotna tvrdnja i tada razvijajte misao dok ne dođete do nekog zaključka - neistinitog i besmislenog.
Primjerice - dokažite da ne postoji trokut sa stranicama dugim 2cm, 3cm i 6cm. Vi, recimo, pretpostavite da tajav trokut postoji, ali onda dobijete nešto nemoguće, poput rezultata da je 5 veće od 6, a dobro znate da je to glupost jer zbroj duljina dviju stranica trokuta mora biti veći od duljine treće stranice. Znači, takav trokut ne postoji. Kužite?
Ako je Ivor za rođendan dobio kapu koju je dugo želio, a nikome to nije rekao, znači da vilenjaci postoje.
Pretpostavimo ipak da vilenjaci ne postoje. Tada Ivorova mama ne bi znala za kapu...A kapa jest stvarna. I postoji...
Tu mi nešto baš i ne "štima".
Ako pak pretpostavimo da vilenjaci postoje, tada bih morao naći dokaz za to.
Je li ih netko vidio?? I bi li se to uopće priznalo kao pravi dokaz? Tko bi čovjeku koji to tvrdi vjerovao?
Nisam baš bio siguran.
Pitao sam mamu: Postoje li stvari i živa bića koja mi ne vidimo?
Nisam je baš direktno htio upitati što me muči.
Naravno, odgovorila je. Ne vidimo virus gripe, a znamo da postoji. Ne vidimo atome, molekule...
Dobro, dobro, shvatio sam. Nisam bio zadovoljan. To baš i nije bio odgovor na moje pitanje.
Tada sam pomislio: A što ako je Ivorova mama izmislila vilenjake?   Kako  onda objasniti da sam se vrtio na željeznoj čarobnoj kapi  ( i to prvi puta u životu ) ??
Sve mi je sada bilo pomalo sumnjivo. Nestvarno. 
Ako je izmislila vilenjake, kako je onda znala da Ivor za rođendan želi baš takvu kapu i da smo tajno vježbali breakdance na mom rođendanu prije dva i pol tjedna? 
..hmhm..Moja mama nije bila kod kuće, dakle,  nije joj to ona mogla nekako dojaviti. Potpuna misterija!
Upitao sam svoju baku isto što i mamu: Postoje li stvari i bića koje možda ne vidimo?
Takve stvari koje ne vidimo najčešće nam i jesu najvažnije i najstvarnije. Vidimo li uvijek ljepotu oko sebe?   Dobrotu? Plemenitost?   Misli drugih ljudi?  Vjeru, ljubav, nadu...?
Bakin odgovor me je zadovoljio i odgovorio mi na moje pitanje.
Uistinu postoje stvari koje ne moramo vidjeti da bismo znali da itekako postoje.

http://www.mathos.unios.hr/~mlopojda/%C4%8Darobmatika.html