Razmatrajući ovaj kontakt sa Asket 08.02.1956., Majer napisa:

Proces prolaska kroz vrijeme traje oko deset minuta, dok u suštini skok traje samo djelić sekunde, da bi se prebacio iz jednog vremena u drugo. Kako čitava stvar funkcioniše nikad mi nije bilo objašnjeno. Na početku prelaska, nešto neobično prekri okolinu broda, i učini mi se kao da više ništa ne postoji.

Primjetio sam da se isto događa i meni, i da sam u momentu skoka zamjenjen nećim drugim. Asket me je vodila u različite vremenske epohe, i prošlost i u budućnost. Vidio sam i iskusio mnoge događaje sa kojima se istoričari i naučnici nikad ne bi složili. Shvatio sam da su mnoge naučne teze našeg vremena, samo teze, i da su daleko od prave istine, posebno u odnosu na događaje i pojave iz prošlosti. Takođe sam imao priliku vidjeti da su mnogi naučni događaji u samoj prirodi, potpuno drugačiji od onoga što naši naučnici tvrde. Putnici kroz vrijeme ne smiju iznositi istinu o svojim iskustvima, i ona ostaje skrivena zauvijek, ali mi je Asket dozvolila da prepričam određene događaje, koji imaju veze sa događajima danas.

11.02.1956.Asket reče sledeće:

Asket: Pitaš se o mnogim stvarima koje ti rekoh. Tvoje pretpostavke nisu tačne, isto kao što konj nije prenesen iz Evrope u Aziju. Samo je suprotno tačno. Konji na ovom svijetu su stvoreni na području S.Amerike. Ovaj kontinent je hronološki oko 50.000.godina unazad bio naseljen ljudskim bićima, svemirskim putnicima i njihovim nasljednicima. Kao i obično na ovom svijetu bili su suprostavljeni što ih je dovelo do uništenja između sebe, a tada stradaše i drugi. Izmisliste atomske bombe koje su eksplodirale u kratkom ratu. Efekat je bio kataklizma koja je opustošila čitav kontinent, i tada nestadoše i različite vrste životinja, kao što su konji, koji su totalno zbrisani.

Koliko ja znam nazivali ste ovu sortu konja imenom “Hiperion”. Čak i danas, nakon 50.000.godina, još uvijek postoje određeni regioni na ovom kontinentu koji se nazivaju kao i u tim prastarim vremenima. Nazivi su prenošeni do danas, kao i mnogi dokazi pa takav nerazum, ludilo i varvarsko vrijeme i dalje postoji. Onaj koji želi da se uvjeri u ovo može to i učiniti na mjestima gdje su stojali prastari gradovi koje je atomski pakao istopio u staklastu masu.

Najbolje očuvani dokazi su postali predmet ispitivanja, jer današnji čovjek ne zna njihovo porijeklo. Neki od dobro poznatih su Dolina smrti i Vatrena dolina blizu Las Vegasa, koja i danas stoji kao vječni spomenik ludila ljudskih bića.

Atomski rat nije ništa novo u modernoj generaciji ljudstva. Opasna atomska nauka je bila otkrivana i ranije od strane zemljana, i zemljani uvijek uspješe da naprave uništenje pomoću nje. Nikad nije služila za humane i časne ciljeve.

Još neka mjesta koja pokazuju praistorijsku atomsku eksploziju mogu biti pronađena u dolini spomenika, Arizoni, Bakaa - dolini u Libanonu, zapadno Australijskoj pustinji, Ekvadoru itd.

Majer kaže: Asket mi prenese još mnoga objašnjenja, ali mi nije dozvoljeno da govorim o njima. Oni raspolažu sa informacijama o određenim događajima iz prošlosti koji neće imati svoje pravo značenje do nekih budućih dana, a kako će uticati i ćime su povezani sa budučnošću mi je objašnjeno.

Ovo putovanje kroz vrijeme i posjeta mjestima ranijeg atomskog uništenja u konfliktima, koje je zbrisalo čitave gradove je od velikog značaja za naše društvo u današnjem tzv modernom vremenu, i od posebne važnosti za neke od istražitelja u ovom slučaju, jer imamo saznanja o ruinama iz takve eksplozije u Ekvadoru. Najbolja procjena vremena u kome se taj događaj desio, prema proučavanjima materijala uzetih 1972., je od od prije 6 do 12.000 godina. Majeru je rečeno da je i uništenje Sodome i Gomore i slične eksplozije, što možemo posmatrati kroz određene djelove starog zavjeta, gdje neke stvari podsjećaju na uticaj radijacije, kakav poznajemo u danasnjem vremenu.

Ramajana, epska pjesma prastare Indije koja datira od 500 do 3000 god. prije Hrista, je zbirka istorijskih legendi. To su perle sudbine, koje inspirišu određene Indijske sekte danas. One opisuju, između ostalog, Ramu, Dezartovog sina, kralja Ajoda iz sjeverne Indije, kako se bori sa Ravanom. Borba je na nebu, i uništenje Ravane u Lanki (bivšem kontinentu unutar Ind.Okeana, čiji ostatak danas poznajemo kao Šri Lanku), sa atomskim projektilima. Ramin otac kralj Dezarta reče da mora učiti od prastare zvjezdane rase potomaka kralja zvijezda, svemirskih bića koja vladaše Indijom tad. Posle smrti svoje žene Site, Rama je živio sam i održavao tajne sastanke sa nebeskim glasnikom, slično kao sto su biblijski proroci sretali Gospoda. Godinama poslije, Rama napusti prostore u nebeskim kolima i uđe u raj. (ovdje imamo jos jedan prikaz raja sličan našem, po bibliji).

Ramasandra Diksitar, u svom”Ratu u praistorijskoj indiji”, prevodi Samaranganasutradhara od kralja Bojadena iz 9 vijeka, koji spominje leteće mašine koje su mogle napasti vidljive i nevidljive objekte, krstariti hiljadama milja u svim pravcima atmosfere, pa čak i ići u zvjezdane regione (duboki svemir).

Bisma Parva, na svojoj 44 stranici, opisuje konflikt između Arjuna i Bisma, gdje kaže da je neprijatelj koristio nepoznato oružje koje je ispaljivalo nekakav oblik energije.

Mahabharata, jedna od najstarijih knjiga na svijetu, opisuje rat u sjevernoj Indiji i oslikava ogromnu i cjenjenu civilizaciju koja je uništena u 18-dnevnom ratu. U jednoj od bitaka, zabilježeno u Samsaptakabadha Parva, na 58-oj strani, letjelica je opisana u vidu kružne forme, i bila je u mogućnosti da se kreće naprijed, nazad i u svim drugim pravcima.

Dzejms Curcvard, u djelu-Djeca MU-a, osvrčući se na prastare podatke, tvrdi da je ovaj rat vođen oko 20 000 godina prije Hrista. Candra Roj, u svom prevodu Bisma Parve, opisuje Brahma-Danda, kao daleko močnije, čak, od Indra Bolt. Poslije može napadati samo jednom ili jedno, ali u startu napada cijele zemlje i njihove stanovnike iz generacije u generaciju. I ovo zvuci poput radioaktivnog oružja.

Mahabharata takodje opisuje leteća vozila, korištena, kao npr.Vimana-kruzna letilica sa dvije palube-Ona leti “brzinom vjetra” i razvija silu poput “melodicnog zvuka”, a takođe može i da lebdi na nebu, kao i da nestane u oblacima, toliko visoko da okean, posmatrajući iz nje, izgleda kao vrč vode. Oni su korišteni za sport, putovanja i borbu, gdje su koristili Samhara-projektil, i Moha, oružje za paralizovanje.

Bodha Parva, na str.97, pominje Vaisnava, nevidljivo oružje. Na str.383 opisuje:Bisma…leti projektil…pada, kralju, vojnici u borbi…prekri zemlju gromoglasnom bukom…razorna moć eksplozije, sa bljescima munja koji se kreću k njima…ratnici padaju u uplaseni plač, I nevjerovatno, mnogi padaju na zemlju, mnogi padaju iz njihovih vozila.

Boriše se i umriješe za svoje Bogove.

Drona Parva,na str.677, takođe opisuje oružje “Jezde opkriveni bezdimnom vatrom sa svih strana, bezbroj plamenih iskri na tamnom nebu, užasan vjetar započe tad, svuda oblaci, jezovita vrelina energije oružja, vode proključase, i ratnici padoše poput drveća u šumskom požaru, ogromni slonovi su ležali naokolo. Hiljade vozila pade na sve strane (opis pada letjelica), uništavajući sve oko sebe. I obje strane se boriše u ime poštovanja prema svojim “Bogovima”.

Da, tu je zaista postojala potvrda Asketinoj priči o ranijim atomskim ratovima, koji su se vodili ovdje na zemlji, koju reče Majeru na jednom od onih mjesta gdje ga odvede u prošlost da bi mu pokazala šta smo sebi isplanirali, i pažljivo istaknu da to užasno oružje nikad ne bi trebalo postojati.

Misija Edvarda Majera je povezana sa ovim u smislu da ove energije rata uvijek bejahu inspirisane i povezane na neki način sa vanzemaljcima koji su došli ovdje i predstavili se kao Bogovi, i slicno tomu, i eksploatisali zemljanine poput sluga. Upravo iz takvih emocionalnih kultova i sistema političke kontrole je evoluirala religija.

Bilo bi manje želje za borbom za nekoga drugog, u kojoj se daju životi tako slobodno, kada svaka strana ne bi blagosiljala svoje trupe i obećavala vječni spas, ukoliko izgube svoje zivote za ove “Plemenite ciljeve”. Da li obadvije strane mogu shvatiti da su jednake, posebice zato što pripadaju istom Bogu? Takođe se postavlja pitanje duhovne prirode zemljanina, i zašto nikako ne napreduju, te prestanu ponavljati ove opasne događaje…

Baš zato Majer vidje svoj zadatak u slamanju otuđenja duha i povratku na prirodni zakon stvoritelja, kao način zivota i na zemlji.

Ako se osjećate uplašeni ovim, i ne sviđaju vam se pomenute stvari, slobodno se pridružite. Jos uvijek imate mogućnost izbora, koji nama više nije moguć. Takođe možete baciti ovaj izvještaj i zaboraviti ga zauvijek. Mi više ne uživamo taj luksuz, jer vidjesmo i iskusismo mnoge stvari o ovom pitanju u proteklih osam godina. Znamo da se nešto događa van kontrole smrtnika Edvarda Majera, ali ne dovoljno da bi postigli tačne zakljucke, kontrolisali, pa čak i shvatili u potpunosti sve u ovome vremenu.

Ne tvrdimo tačnost rečenog, ali ga ni ne opovrgavamo. Prosto ne znamo, samo sumnjamo, i svako ima pravo izbora slobodne volje. Da se nešto neobično dešava nije više ni sumnja, ali ne možemo to odrediti, pa čak ni adekvatno opisati, i ne nudimo rješenje dileme. Mnoge zagonetke ovdje ostaju neobjašnjene, i neobjašnjive našim shvatanjima.

Jedna od stvari u koju smo potpuno svjesni je da nam je dao sasvim dovoljno vremena da shvatimo istinu, i da je našom voljom sami izaberemo. Nadajmo se da ćemo doživjeti taj dan.

MISIJA

Došli smo do tačke koju smo izbjegavali. Naš preprosti zemljoradnik sa samo 6 razreda formalnog obrazovanja postaje sada učenik odabranih nauka i stvari iz religije i filozofije, a učen kroz stvarno iskusvo onih koji se smatraju odgovornim za početak raznih svjetskih vjerskih ubjeđenja - vanzemaljaca, koji kažu da su njihovi preci donijeli i rasprostrijeli ova vjerska ubjeđenja da bi ostvarili i održali kontrolu nad primitivnim i neinformisanim zemljanima.

Ovaj čovjek je po informacijama od strane vanzemaljaca, lično, odabran prije svog rođenja, i vođen kroz svoj rani razvoj te, učen od njih, i njihovim načinima, kao i vođen kroz jedinstvenu obuku koja je trajala 12 godina, kroz sve velike religije i mnogo drugog. Učio je o njima na licu mjesta, unutar njih, postajući aktivni učesnik u svakoj tokom učenja.

Ovakav način obuke dozvolio mu je takođe, i mogućost kritike, zapravo veći nego što bi ga imao prosjećan student jedne, dvije ili četiri, od ovih glavnih religija. Obuka nije tekla teologijskom metodologijom, niti ju je on prihvatio kao profesionalnu obuku, nego ih je posmatrao i učio o svakoj bez davanja obaveze i stvaranja osjećanja prema njoj. Učio je o razlikama unutar ovih različiih vjerskih ubjeđenja, odakle ona dolaze i zašto, a sve u cilju razvijenja svog ličog stava.To ga je usmjerilo ka stanju nezavisnosti i objektivnosti prema svim vjerovanjima i sistemima vjere, i naučilo da živi prema svom ličnom ubjeđenju, kao i dalo snagu koja će ga odvesti, i pokazati mu odakle pomoć zaista dolazi. Poslije toga je doveden u stanje ništavila, tako da nije imao ništa da izgubi. Dat mu je alat koji će mu pomoći da započne svoju misiju kontakta sa NLO-om, ali je i dalje postojao nedostatak dokaza, jer je stvarni cilj u neubjeđivanju, a to je jedini način za izbor slobodne volje svakog pojedinca.

Za uplašenog čovjeka punog dogme ka znanju, i pitanje da li da vjeruje, ili ne, postoje činjenice, ali i nedoumice u ovom slučaju, koje utiču jedna na drugu tokom svakog koraka praćenja ove misije. Oni teže da ubjede zemljanine da prošire vidike u svojim vjerskim ubjeđenjima, i da napokon saznaju pravu istinu zašto vjeruju u određene stvari, i da na vrijeme traže alternative, ako im se ne svidi to što vide.

Ova misija je često pominjana i razmatrana u raznim razgovorima. Majer zna da o njoj postoji velika obavještenost, i interesovanje, ali mu nije dozvoljeno da je zemljanima prezentuje u cijelosti. Mi možemo vidjeti njene ogromne polarizujuće efekte, jer nam pobuđuje sva emotivna i druga čula . Neki vide krajnji cilj u formiranju nove, sekularne vjere, koja je zapravo zastrašujuća. Oni vide ove ideje kao prvi korak u svom oslobađanju od fundamentalnih nedoumica, za šta je potrebna sudbinska vjera, kao i usuditi se postaviti osnovno pitanje, zašto i u šta doista vjerovati.

Drugi ovo vide kao posao koji preti hrišćanstvu i pokušava oteti vjernike od njihove religije. Oni su često u paničnom strahu zbog mogučih posljedica i neće birati sredstva u cilju uništenja svakoga ko slobodno razmišlja o ovom pitanju. Iz onoga što smo otkrili u našoj istrazi odlučili smo da se ovdje posvetimo nekim, smatramo važnim elementima ove misije

1. Da slomimo tvrdokorni omotač oko zemljaninovih samozvanih bogova i božijih sinova u svim mitologijama i religijama, koje su nastale u poslednjih 70 hiljada godina.

2. Da razotkrijemo politiku kao osnivača ranih religija i pokažemo da je ona, zapravo samo oruđe za porobljavanje. Njegov zadatak je bio da ovo izloži gdje god bi mogao. Ovo naravno znači da pored antireligioniste on postaje i antikapitalista, antikomunista, antisocijalista, antifašista... tako da mu neće biti manjka neprijatelja.

3. Da pokaže religiju u službi politike i fundamentalizma kao jedan od osnovnih alata porobljavanja ljudskih bića od strane drevnih posjetioca naše planete. Religiju treba pokazati i kao instituciju koja je služila za izvršenje ovog porobljavanja. Najprije kroz strah i neznanje, ali i koristeći sve druge metode, koje ćemo izložiti.

4. Da proklamujemo stvoritelja, beskonačni i jedini izbor svog života i postojanja, sa kojim smo u stalnom i trajnom kontaktu svakodnevno, kroz svaki momenat postojanja, i koji je sunce i svi njegovi beskonačni djelovi. On je u svemu, i sve je u njemu. Danas je moguće mnogo jasnije vidjeti i utvrditi šta je Majerova misija trebala biti. Ona, kao i mnogi drugi kontakti, od strane zemljanina sa vanzemaljcima iz Plejadijanskog sazvježđa, opisan je kroz prost dodir s njima, prožet našom i njihovom drevnom istorijom, razgovorima o razvoju zemaljskih religija i politike koje teže istom cilju.

Izgleda da svi ovi kontakti, na različitim mjestima diljem svijeta, počinju učestalije sredinom sedamdesetih. Učestal razvoj kantakata i putovanja vanzemaljskim letilicama od strane zemaljskih kontakata su prisutni. Ovi kontakti traju godinama i posjeduju veliki broj svjedoka, kao i stotine strana bilješki o razgovorima, a da ni jedan nije povezan sa nekim drugim. Baš to je jak dokaz da se ne radi o nekakvoj zajedničkoj grupaciji.

Osnovna poruka bila je, da je došlo vrijeme za zemljaninovu promjenu, vrijeme da slomi omotač oko svojih religija, političkih institucija i ubjeđenja, koja će ga zadržati i čak voditi u još veće ropstvo, od onoga koje je do sada, ikada, upoznao.

On se sam zatvara institucionalizovanim strahom od smrti, vječnog pakla, od svog bližnjeg, i u ovom strahu on pronalazi bogastvo i ljepotu svoga svijeta, istovremeno planirajući samoubistvo i uništenje čitavog svijeta. Poruka je, ne moramo ovo raditi. Sve je na našem izboru. Sve možemo promjeniti kad god to MI pozelimo... niko neće doći i osloboditi nas ove odgovornosti – i to je doista prava poruka.

Zatim početkom osamdesetih još jedan entitet sa Plejadijade je privukao pažnju u državi Vašington, prenoseći poruke gomili, sačinjenoj od stotina ljudi. i ovaj opisuje drevne biblijske priče i proklamuje zemljaninovu vezu sa Stvoriteljem. Poruka je namjenjena zemljaninovom buđenju i potrebi da vidi šta će sebi učiniti – da postane svjestan da on i samo on može promijeniti svoju sudbinu, i da čak to može uraditi preko noći.

Na 90. strani “Putovanje u novi svijet„ zabilježene su riječi „imate braću, entitete, na Plejadijadi, predivnom sistemu. Vi ste božanska bića. Vaše znanje je bilo potpuno samo na rođenju, a zatim je limitirano zbog borbe za preživljavanjem u ovom životu, koji je ispunjen neznanjem.“ Ove riječi nas pokušavaju upoznati s onim što smo zaboravili.

Ovo je pozdravna poruka svjetskim fundamentalističkim i birokratskim sisitemima, koji egzistiraju kako bi održali kontrolu nad masama, a sve u svom ličnom cilju. Opasnost leži u činjenici da bi mase mogle shvatiti istinitost poruke, i početi odbijati poslušnost , te shvatiti da su u suštini ipak slobodni…

Mi služimo svrsi ovog plana, za koji smo takođe, na jedan poseban način i odabrani. Druga strana medalje su talasi koje širi religiozni fundamentalizam, preplavljujući zemlju njim. Osnovni paradoks je da upravo te fundamentalističke religije nastupaju upravo promovišući i moleći se za mir i bratsvo, a istovremeno blagosiljaju i njihove velike armije da idu u borbu, i ubijaju “u ime boga“,. Sudbinski su, sada, kao i uvijek, donosili krvarenje na ovom svijetu, i vodili ka putu njegovog konačnog uništenja. Spas nije u grupisanju, u kolektivnom spasenju, nego zajednica sačinjena od individua, koje čine ono što smatraju opravdanim.

Poslije tišine, i skoro totalnog odsustva kontakata sa vanzemaljskim entitetima, u periodu od skoro 10 god. oni su se iznenadno i neočekivano vratili, kada je se Semjase iz Plejadijanske ekspedicije na ovom lokalitetu, napravila njen prvi randevu sa Majerom, na lokalitetu koji je predodređen s njihove strane, a gdje je Majer odveden svojom inspiracijom. Taj kontakt, oči u oči, održan je na tratini unutar šume, blizu Hinwila, gdje je vanzemaljski kontakt s njim dugo razgovarao na perfektnom njemačkom, pa čak i načinom dijalekta koji je koristio Majer. Taj sastanak je održan poslije podne, u sumrak, 28 januara 1975 god.

Poslije tog kontakta, Edvard Billy Majer, zapisao je sve ono čega se mogao sjetiti sa ove fantastične razmjene, i otkrio da mu se sjećanje na događaj vraća rapidno, uključujući cijeli dijalog, riječ po riječ, tačno onako kako se to i dogodilo.

Kasnije je saznao da je dijalog, zapravo, snimljen od strane vanzemaljaca i mehaničko-telepatski odaslan ka njemu iz uređaja nalik kompjuterima, koji su se nalazili u unutrašnjosti broda, a on je samo primao signal i automatski ga je zapisivao.

Zapisivao ga je daleko brže nego što to dozvoljava njegova vještina pisanja.

Kasnije, nakon što je Majer pozajmio pisaću mašinu, koja je bila u lošem stanju i stara, a što su ga Plejadijanci zamolili, Billy ju je odnio sa sobom na svoj sledeći kontakt. Vratili su mu je nekoliko dana kasnije, i Majer tad saznade, da kada sjedne i počne voditi bilješke, poruka se gotovo odmah počinjala pojavljivati iz ove stare mašine, na kojoj je on kucao samo jednim prstom jedne ruke, a sve je zapravo, suštinski, bila primo - predaja informacija uz pomoć uređaja s broda. Plejadijanci su je preradili, tako da je sada funkcionisala na poseban način.

Još kasnije, pošto mu je jedan anonimni donator poklonio IBM- ovu električnu mašinu, primopredaja podataka, i pravljenje bilješki je teklo na isti način, a Majer je bio u mogućnosti da otkuca preko 60 riječi u minuti, i dalje koristeći samo jedan prst. Posjedujemo dokaze o ovom „ Automatskom kucanju „.

Kako se nivo informacija povećavao, vanzemaljci počeše upozoravati Majera da određene stvari nebi trebao otkrivati drugim zemljanima, stvari koje su samo njemu potrebne, i imaju svrhu samo kod njegovog shvatanja.

Tada shvati da je odredjen dio dijaloga, zapravo, bio izostavljen iz ovih tekstova koji su pravljeni automatskim odašiljanjem. Kada je postavio ovo pitanje Plejadijancima, oni mu rekoše da skrivaju određene osjetljive informacije, upravo za njegovo dobro. Ono čega se nije mogao sjetiti, nije ni bilo upitno. To je rezultiralo jednim od prvih Majerovih ubjeđivanja vanzemaljaca, pa je, evo, na kraju ipak sve objavljeno u ovoj formi. Na ovim susretima sa vanzemaljcima su se dešavali razni vidovi razmjene. Bilo je tu diskusija, ubjeđivanja i dogovora, pa čak u humora povremeno. Dešavali su se čak i nesporazumi konfrotacije, ali je saradnja generalno trajala dobro i dugo tokom dugog perioda.

Ovi kontakti sa Plejadijanskim timom su se povećavali rapidno, dostižući čak i 5 sastanaka tokom prvih 6 mjeseci.

Majeru je dato znanje i informacije o zemlji i našem sunčevom sistemu, evoluciji ljudske rase na zemlji. Rečeno mu je da smo zapravo nastali kao produkt čestog zauzimanja ovog planeta od strane bića koja putuju svemirom, i da smo mi, a posebno Evropljani, direktno potekli od svojih Plejadijanskih predaka, koji, kako oni kažu su dolazili ovdje veoma često, uvijek ostavljajući jedan broj njih na zemlji.

Mnoge od ovih informacija, nama je teško prihvatiti, jer čitava priča ide 70 hiljada godina u nazad, kada su okupirali ovu planetu.

Naša zabilježena istorija pokriva samo desetinu tog vremena, a što je još više nevjerovatno, rekoše Majeru da su u to vrijeme zauzeli još dvije planete u ovom sunčevom sistemu na isti način. Njihovi nasljednici na jednoj od ovih planeta su već uništili svoj svijet i život na njemu, kao što i mi planiramo da uradimo ovdje, što je trenutno njihova glavna briga.

Naša istorija, prepričana i opisana s, njihove strane, govori o pomjeranju planetarnih pozicija u ovom sunčevom sistemu, kao posljedicu poremećenog balansa, koji je uzrokovan uništenjem pomenute planete, a što je takođe uzrokovalo ogromnu štetu i ostalim, susjednim planetama.

Neke od informacija o ovim ranim kontaktima su posebno opisane u našem preliminarnom iskazu o istrazi, i neće biti ovdje ponavljani, ali postoje druge stvari koje su sada postale od velikog interesa, i biće ovdje ponuđene u formi posmatranja Majerove pripreme za veliki put, koji dolazi.

„Švajcarski„ Plejadijanci su opisali svoje drevne pretke, koji su ujedno i naši, kao bića iz udaljenog sunčevog sistema, koji se nalazi u sazvježđu, nama poznatom kao „Ring Nebula of Lyra„ koje mi sada nazivamo Lirijancima, kao što ljudska bića nas nazivaju Plejadijancima.

Ovi rani Lirijanci u svojim čestim kretanjima kroz svemir, otišli su i u mnoge druge sunčeve sisteme i pronašli odgovarajuće lokacije na kojima su uspostavili svoje kolonije.

Kasnije generacije su napretkom tehnologije prikupljali svu potrebnu energiju i tvar direktno iz svjetlosti, koja je univerzalna u svem prostoru, čime su oformili svoju nezavisnost od svega, tako da više nikad nisu trebali planetarno tijelo. Mnogi od njih su stvorili svoj društveni sistem živeći unutar velikih brodova, bez želje da ih napuste i formiraju planetarnu naseobinu, izuzev ukoliko bi nekim događajem bili prisiljeni da to urade. Oni kruže prostorom u vidu istraživača, gradeći nove brodove - naseobine, prema svojim željama, a sve uz perfektnu kontrolu, u smislu želja njihovog društva. Postoje milioni ovih ogromnih svemirskih lađa, koje krstare galaksijom.

Neki od njih ostavljaju svoje kolonije avanturista na novim planetama, koji istražuju i šalju svoje izvještaje nazad na matični brod, a neki od njih, koji su ostali živjeti na tim površinama, imaju mogućnost izbora da ostanu na njima, te zato i druge planete postaju naseljene.

Ove nove planete se istražuju na jedinstven način, od slučaja do slučaja, koji se razvija u skladu sa psihičkom prirodom i evolucijom. Identičan slučaj je i kod istorije zemlje i nas zemljanina. Tok događaja slijedi iz cjelokupnog toka zbivanja unutar čitave galaksije, i upravo je to jedan od razloga mnogobrojnih vanzemaljskih posjetilaca zemlji.

Suprotno standardnim ubjeđenjima, postoji nebrojena masa slobodnih putujućih civilizacija kroz prostor, a mnoge od njih možemo primjetiti i ovdje. U jednom drugom razgovoru o tehnologiji Majeru je rečeno da tvar (materija) nije ništa drugo nego energija usporena do stanja kristalizacije, i da je energija i svjetlost samo usporena do njene vidljivosti. Kada je upitao odakle svjetlost dolazi, rečeno mu je, iz univerzalne svijesti, božanskog obličja, zbirne misli kompletne duše........ beskonačnosti.

U drugom kontaktu 3. februara 1975god, razgovarali su o drugim kontaktima i aktivnostima vanzemaljskih posjetilaca zemlji, a tokom trećeg, 8. februara , o razlozima Plejadijanske posjete, i zašto ne primjene masovni kontakt, ili kontakt sa grupacijama ljudi. Na četvrtom kontaktu 15, februara kasno noću, opisuju kako vanzemaljski kosmonauti uče primjenu drugih jezika, kao i o pitanju putovanja od Plejada do zemlje u tako kratkom vremenskom intervalu. Upozoravaju nas, da kako i naše društvo počinje učenje i primjenu putovanja kroz svemir, moramo biti svjesni da ćemo uvijek sretati i naprednija društva.

U petom kontaktu, slijedećeg dana Semjase je opisivala uništenja, koja su uzrokovana kometama, porijeklo našeg mjeseca, i bit hipoteze Velikovskog. Drevna istorija Plejadijanskih predaka u jednom drugom sunčevom sistemu je takođe opisivana, a i to kako su oni zapravo došli na Plejade.

Opisane su i ranije migracije ka ovom sunčevom sistemu, kao i činjenice zašto i kako su propale. Jedna trećina preživjelih Plejadijanskih predaka sa orginalne planete, poslije njenog uništenja razvili su novu tehnologiju izgradnje velikih svemirskih lađi za evakuaciju, za samo 900 godina, i počeli da ih šalju na sve strane stotinama godina. Vanzemaljci koji su posjetili Švajcarsku su potomci sa jedne od tih svemirskih lađa koja je zaposjela jednu od 3 planete unutar sunčevog sistema koji mi danas nazivamo Plejade. Iskusili su veliku ekspanziju, ali i mnoge gubitke kroz vremena od tada. U pravom smislu, mi smo potomci njihovih najranijih kolonija koje su pokušavale da se nasele u opisanom sunčevom sistemu.

U šestom kontaktu, 23. februara razgovor je tekao u smislu razmatranja odnosa između fizičkog i duhovnog života. Sedmi je uslijedio samo 2 dana kasnije, 25 februara u kasno popodne. Majer je obavješten telepatski, na način koji je bio uobičajen, tako što mu je telefon zazvonio deset puta nevjerovatnim zvukom zvona, koji u to vrijeme nije postojao na telefonskim uređajima. Ovakav način potvrde kontakata je bio učestao u tim ranim kontaktima, i Majer se uputi ka dogovorenoj tački susreta u dogovoreno vrijeme.

Dijalog je tekao kako slijedi:

Majer: Danas ste me zvali lično.Vjerovatno imate da mi kažete nešto od velike važnosti ?

Semjase: Baš tako, ali morate ovo držati u tajnosti: ......

Majer: U redu Semjase, uradiću kako zahtjevate i držati ovo u tajnosti.

Semjase: A sada ću vam reći nešto što će vas sigurno oduševiti. U veoma kratkom vremenu, dobiću novi brod, koji će vam biti dozvoljeno da fotografišete iz neposredne blizine, da bi dobili kvalitetne slike. U mom sadašnjem brodu, nažalost, ugrađeni su automatski hladnjaci, koji bi na blizini manjoj od 100 metara uništili vaš film. Radijacija iz ovih hladnjaka nije opasna živim bićima, ali bi uništila vaš film.

Majer: Predivno, oduševljen sam ovim. Da li mi je, takođe dozvoljeno da slikam i opremu u unutrašnjosti, dok budem letio sa vama, a što ste mi ranije obećali?

Semjase: Vi ćete letiti sa mnom kad vrijeme za to dođe, ali mi nije dozvoljeno da vas pustim da napravite, pa ček ni jednu sliku unutrašnjosti ovog novog broda. Možda kasnije, u vremenima koja slijede, ali još nije odlučeno. Takođe u vremenu koje slijedi će vam možda biti dozvoljeno da napravite i moju sliku, ali sada nećemo o tome razgovarati, za što postoje određeni razlozi.

Majer: U redu Semjase ne želim da vas požurujem, meni je dovoljno i to, što ste mi rekli da postoji vjerovatnoća da će i za tako nešto doći vrijeme.

Takođe nema potrebe da mi objašnjavate razloge vašeg stava po ovom pitanju, jer su oni sigurno od velike važnosti, a možda vam i nije dozvoljeno da mi ih saopštite.

Semjase: Oni su zbilja važni, tu ste u pravu, ali vam ih mogu saopštiti s tim, da ih ne dijelite s drugima, te da ih sačuvate unutar sebe.

Majer: Razumijem, i smatram da mi ih ne trebate govoriti.

Semjase: Dobro napredujete, ali vas sada moram zamoliti da zaboravite ovaj moj zahtijev.

Majer: Ne dolazi u obzir, kako bih to mogao? Dali to znači da već sada želite da idemo?

Semjase: Ne, jednostavno sam ponovo postavila pitanje, jer je ono veoma bitno. Danas imam više vremena, zapravo više nego obično.

Majer : Jako mi je drago, možemo razgovarati ...

Semjase: I ja sam oduševljena, jer je veoma prijatno razgovarati sa ljudskim bićem poput vas. Postoji veoma draga, karakterna crta u vašem biću, a i napredan način vašeg razmišljanja i filozofije koja me privlači.

Majer: Da li možda žele! …

KONTAKT SA PLEJADA
II DIO
Preliminarni izvještaj Wendelle C. Stevens‐a