1982. godine umro sam od smrtonosnog raka. Stanje u kojem sam bio više nije bilo za operaciju, a svaka vrsta kemoterapije koju su mi doktori mogli pružiti bi me napravila više kao biljku. Dali su mi šest do osam mjeseci života.

Bio sam lud za informacijama u 1970-tima, te sam čitajući postao sve više utučen zbog nuklearne krize, ekološke krize i svega ostaloga. Kako nisam imao nikakvu duhovnu podlogu počeo sam vjerovati da je priroda napravila grešku i da smo mi ti kancerogeni organizmi na našoj planeti. Nisam vidio nikakav izlaz iz svih problema koje smo stvorili za sebe na planeti. Percipirao sam sve ljude kao rak i to je ono što sam i dobio.

To je ono što me ubilo. Budite oprezni kakvi su vam pogledi na svijet. Može vam se vratiti, posebno ako je to negativan pogled na svijet. Ja sam imao naročito negativan. To me dovelo u moju smrt. Pokušao sam različite vrste alternativnog liječenja, ali ništa nije pomoglo.

Tako sam utvrdio da je ovo zapravo bilo između mene i Boga. Do tada se nikada nisam suočio ili imao posla sa Bogom. Nisam bio zainteresiran za nikakvu vrstu duhovnosti u to vrijeme, ali sam započeo put učenja o duhovnosti i alternativnog liječenja. Odlučio sam pročitati sve knjige koje sam mogao i detaljno proučiti temu, jer nisam želio biti iznenađen na drugoj strani. Tako sam počeo čitati o različitim religijama i filozofijama. Sve su bile vrlo interesantne i davale su nadu da postoji nešto s druge strane. Završio sam na posebnoj medicinskoj njezi.

Sjećam se da sam se probudio jedno jutro kod kuće oko 4:30 i znao sam da je došao kraj. Ovo je bio dan kada ću umrijeti, pa sam nazvao nekoliko prijatelja da se oprostim. Probudio sam i svoju njegovateljicu i rekao joj. Imao sam sa njom privatni dogovor da će ostaviti moje mrtvo tijelo na šest sati nasamo, jer sam pročitao da se različite interesantne stvari događaju kada umreš. Otišao sam nazad spavati.

Slijedeće čega se sjećam je početak tipičnog iskustva bliskog smrti. Odjednom sam bio potpuno svjestan i stajao sam uspravno, ali moje tijelo je bilo u krevetu. Oko mene je bila tama. Biti izvan tijela bilo je još više jasno nego obično iskustvo. Bilo je toliko jasno da sam mogao vidjeti svaku prostoriju u kući, mogao sam vidjeti vrh kuće, mogao sam vidjeti oko kuće i ispod nje.

Kraj mene je sjajila snažna Svjetlost. Okrenuo sam se prema toj Svjetlosti. Bila je vrlo slična onoj kakvu su drugi ljudi opisivali u svojim iskustvima bliskim smrti. Bila je veličanstvena. Ona je opipljiva, možete ju osjetiti. Ona je privlačna, želite joj otići kao što bi željeli otići u zagrljaj svojoj idealnoj majci ili ocu.

Kako sam se počeo kretati prema Svjetlosti, intuitivno sam znao da ću biti mrtav odem li do nje. Pa, dok sam se kretao prema Svjetlosti rekao sam, "Molim te pričekaj minutu. Želim razmisliti o ovome. Želio bi popričati sa tobom prije nego odem." Na moje iznenađenje, cjelokupno iskustvo je stalo u tom trenutku. Vi ste u kontroli vašeg života u iskustvu poslije smrti. To nije kao vožnja na vrtuljku.

Moj zahtjev je ispoštovan i razgovarao sam sa Svjetlosti. Ona je mijenjala svoje oblike u različite likove kao što su Isus, Buda, Krišna, mandale, arhetipske slike i znakovi. Pitao sam Svjetlost, "Što se ovdje događa? Molim te, Svjetlosti, razjasni mi se. Stvarno želim znati realnost situacije." Ne mogu stvarno izreći točne riječi jer je to bila neka vrsta telepatije.

Svjetlost je odgovorila. Informacije koje su mi prenesene su bile da, prilikom iskustva bliskog smrti, vaša vjerovanja oblikuju način povratne informacije koju dobivate od Svjetlosti. Ako ste Budist ili Katolik ili Fundamentalist, dobivate povratnu informaciju vaših vlastitih stvari. Imate ih priliku pogledati i ispitati, ali većina ljudi to ne radi. Kako mi se Svjetlost otkrila, postao sam svjestan da ono što sam ustvari vidio je naša matrica Višeg Ja ili Nadsvijesti.

Svi mi imamo Više Ja ili naddušu našeg bića. Otkrilo mi je sebe u svom najistinitijem energetskom obliku. Jedini način na koji to stvarno mogu objasniti je, da je biće Višeg Ja više nalik na cjevovod. Nije izgledalo na taj način, ali to je izravna veza na Izvor koju ima svaki od nas. Mi smo direktno spojeni na Izvor. Tako da mi je Svjetlost pokazivala matricu Višeg Ja. Nisam bio pristaša nijedne religije. Tako da je to bila povratna veza koju sam primao tijekom mog iskustva bliskog smrti.

Pitajući Svjetlost da mi se razjasni, da nastavi objašnjavati, shvatio sam što je matrica Višeg Ja. Imamo mrežu oko planeta gdje su sva Viša Ja spojena. To je poput velike tvrtke, slijedeći suptilni nivo energije oko nas, duhovni nivo, mogli bismo reći. Tada, nakon nekoliko minuta, pitao sam za još pojašnjenja. Stvarno sam želio znati što je zapravo univerzum i tada sam bio spreman ići u to. Rekao sam: "Spreman sam, uzmi me."

Tada se Svjetlost pretvorila u najljepšu stvar koju sam ikada vidio: u mandalu ljudskih duša na planetu. Stigao sam tamo s mojim negativnim pogledom na ono što se događalo na planeti. Pa dok sam pitao Svjetlost da mi nastavi pojašnjavati, vidio sam u veličanstvenoj mandali koliko smo zaista lijepi u svojoj biti, u srži. Mi smo savršene kreacije.

Ljudska duša, ljudska matrica koju činimo svi zajedno je apsolutno fantastična, elegantna, egzotična, sve. Jednostavno ne mogu opisati kako mi se promijenilo mišljenje o ljudskim bićima u tom trenutku. Rekao sam: "O, Bože, nisam znao koliko smo lijepi." Na svakom nivou, visokom ili niskom, u bilo kojem obliku da ste, vi ste najljepša kreacija, vi jeste.

Otkrića su dolazila iz Svjetlosti i činilo se da nikada neće stati, tada sam pitao Svjetlost: "Znači li to da će Čovječanstvo biti spašeno?" Tada, kao eksplozija truba s kišom spiralnih svjetala, Velika Svjetlost je progovorila, govoreći: "Zapamti ovo i nikada ne zaboravi; ti spašavaš, iskupljuješ i liječiš samog sebe. Uvijek jesi. Uvijek hoćeš. Stvoren si s moći da radiš to još prije početka svijeta."

U tom trenutku shvatio sam još više. Shvatio sam da MI VEĆ JESMO SPAŠENI i spasili smo sami sebe jer smo napravljeni da se samoispravljamo kao i ostatak Božjeg univerzuma. O tome je zapravo radi u drugom postanku. Zahvalio sam Svjetlosti Boga svim svojim srcem. Najbolje što sam mogao smisliti bile su ove jednostavne riječi potpunog cijenjenja: "O, dragi Bože, dragi Univerzumu, dragi Više Ja, ja Volim Svoj Život."

Svjetlost je, činilo se, udisala još dublje sa mnom. Bilo je kao da me Svjetlost potpuno apsorbira. Svjetlost Ljubavi je, do današnjeg dana, neopisiva. Ušao sam u drugo područje, dublje od prethodnog i postao svjestan nečeg višeg, puno višeg. Bio je to ogroman potok Svjetlosti, širok i pun, duboko u Srcu Života. Pitao sam što li je.

Svjetlost je odgovorila: "Ovo je Rijeka Života. Pij iz ove Mana Vode na zadovoljstvo svog srca." To sam i učinio. Uzeo sam jedan veliki gutljaj, potom drugi. Piti iz samog Života! Bila je to ekstaza.

Tada je Svjetlost rekla: "Imaš želju." Svjetlost je znala sve o meni, svu prošlost, sadašnjost i budućnost. "Da!", šapnuo sam.

Tražio sam da vidim ostatak Univerzuma; izvan našeg solarnog sustava, izvan svih ljudskih iluzija. Svjetlost mi je tada rekla da mogu ići s Potokom. I jesam, nošen kroz Svjetlost do Kraja Tunela. Osjetio sam i čuo seriju veoma nježnih zvučnih eksplozija. Kakvo uzbuđenje!