Originalni naslov glasi – „Hungary“ for His Love

„MAĐARSKA“ - ZA NJEGOVU LJUBAV

 

Ako u ovoj riječi „Hungary“, slovo 'a' stavimo u zagradu dobivamo zgodan naslov

GLADNI  NJEGOVE  LJUBAVI

 

Iskustvo borvaka u Prasanthiju, četvoro poniznih i odanih Mađara

U prosincu 2007.godine, 108 je čeznutljivih i odanih Mađara učinilo hodočašće u Prasanthi Nilayam. Za mnoge je to bio njihov prvi posjet. Neki su došli nakon što je Svami na Svoj mističan način učinio da osjete Njegovu prisutnost, drugi su čuli prekrasne priče o Njegovoj ljubavi od svoje obitelji i prijatelja, a za neke od njih je to bila druga ili treća posjeta. Oni su došli ponovno oživjeti blaženstvo boravka u Njegovoj fizičkoj blizini. Grupa je također priredila prekrasnu zbirku pjesama na poklon svom Gospodu i njen se zbor ujedinio u Njegovoj ljubavi, vježbajući u Prasanthiju. U siječnju 2008.godine ponudili smo vam inspirativnu priču njihove voditeljice grupe, gospođe Szilvije Szaraz, a sada imamo još poticajnija iskustva četvoro drugih članova te grupe.

Započinjemo s pričom gospodina Laszla Dalokija, starog 46 godina. Ovdje je čudo Božanske ljubavi koje je on izrazio vlastitim riječima ovako:

U SVAKOM ZLU IMA I NEŠTO DOBRO...

Mr. Laszlo Daloki

 Bio sam jedinac, dijete bez braće, ali istovremeno i neželjeno dijete. Od samog početka sam bio uzrok mnogih sukoba u kući. Nije prošao dan, a da nije bilo nekog natezanja između mene i roditelja. Bježao sam od kuće pokušavajući naći mjesto gdje bih se sakrio. Moj je otac bio agresivana osoba i nije mario hoće li mi čak i fizički nauditi.

Kao mlad, imao sam osjećaj za Boga, ali nikada nisam shvatio zašto se moji roditelji nisu zanimali za Njega. Meni je bilo teško uskladiti te mentalne sukobe. Međutim, moja me je majka veoma voljela i uvijek me pokušavala zaštititi. (Ustvari, ona je sada ovdje u Prasanthi Nilayamu, (prosinac, 2007) i nas dvoje bismo veoma rado trajno ostali živjeti ovdje!)

Kada sam imao 30 godina imao sam ozbiljnu nezgodu. Živio sam svoj život kao što to većina radi – slijedio sam svoje želje i vani tražio sreću. Ali kasnije sam se razbolio od čudne bolesti i shvatio da se moj sluh svakim danom pogoršava.

Prošao sam mnogo operacija. Za vrijeme jedne operacije, liječnik je pogriješio i prerezao je živce na oba slušna organa. Bio sam potpuno gluh. Bilo je to 1991.godine. Bio sam u takvoj depresiji i lud sam po sebi, da sam želio počiniti samoubojstvo. Izgubio sam sve svoje prijatelje. Ništa me nije zanimalo u životu. Osjećao sam se beskorisnim. Postao sam jako agresivan i unosio sam razdor svagdje gdje je bilo imalo sklada u kući.

Kasnije sam se oženio te smo usvojili osmogodišnjeg dječaka. Radio sam svoj sitni posao, ali uvijek sam se držao podalje od ljudi. Nikada nisam tražio ničiju pomoć. Moja supruga i sin uvijek su bili na mojoj strani. Prije tri godine (2004.) bio sam u velikoj financijskoj krizi s mnogo dugova koje je trbalo platiti.

Skoro sam izgubio stan koji sam posjedovao zajedno s majkom. Nisam imao prijatelja kojima bih otišao po pomoć. Bio je to trenutak velike kušnje i frustracije pa sam mislio da mora biti neko značenje u tome kroz što sada prolazim. Želio sam znati zašto je moja sudbina tako okrutna i počeo sam istraživati sve o svom životu.

Otišao sam savjetniku koji mi je rekao da je veoma važno da otkrijem uzrok problema te mi je također savjetovao da odem u Sathya Sai Babin centar. Nakon posjete Sai centru prošao sam osnovni tečaj iz Ljudskih vrijednosti kao i tečaj samosvjesnosti. Naučio sam mnogo o Sai Babi i Njegovom učenju. Također sam čuo da je grupa iz Mađarske otišla na hodočašće, posjetiti Sai Babu te da su se njihovi životi znatno popravili nakon što su primili Njegove blagoslove.

Bila je tu druga grupa koja se pripremala za odlazak u Prasanthi, 3.siječnja, 2006.godine. Nekako sam uspio naći posao koji mi je donio dovoljno novca da bih mogao platiti kartu pa sam se tako i ja pridružio toj grupi. Tako sam prvi put došao vidjeti Sai Babu. Kada sam sišao s aviona u Bangaloreu, osjećao sam da je to posebno mjesto, a kada sam zakoračio u Puttaparthi bio sam u tako radosnom stanju, kao da sanjam.

Telefonirao sam svojoj obitelji u Mađarsku da bih s njom podijelio svoju radost, ali čini se da oni nisu razumijeli zašto bi me, boravak u Prasanthi Nilayamu, trebalo ispuniti s toliko radosti. Pročitao sam knjigu Jednota je Božanstvo  te sam shvatio tko je Bog. Znao sam da mi je moguće osjetiti Njegovu prisutnost.

AH! NJEGOV ČAROBNI DAR!

Za vrijeme tog putovanja, mađarska je grupa od 168 ljudi imala intervju sa Svamijem u bhajan dvorani, a ja sam imao blagoslovljenu priliku sjediti u prvom redu, gotovo pored Njega. Svami me je pitao za ime i ja sam Mu ga rekao. Zatim je držao moju ruku i stvorio je vibhuti. Nakon što je prosuo svetu kreaciju u moju ruku, rekao mi je da bih trebao nekoliko dana stavljati vibhuti u svoje uši te da će sve biti u redu.

Razgovarao je sa mnom preko prevoditelja (koji je govorio glasno). Nisam mogao čuti Sai Babin glas zbog svoje gluhoće, ali kada je počeo prijevod mogao sam osjetiti što Svami kaže.

I nakon te noći, dogodilo se nešto nevjerojatno. Sljedećeg jutra sam se probudio i očistio vibhuti iz  ušiju da bih stavio slušne aparate koje sam nosio iako mi nisu puno pomagali osim što su mi stvarali malo slušne buke. Upalio sam ih i smjestio ih u uši i onda sam ih smjesta morao izvaditi van! Zvuk je bio preglasan! Zatim sam stišao jačinu, ali kasnije sam ih izvadio i, na moje čuđenje, mogao sam jasno čuti!

Otrčao sam nazvati moju majku te sam joj rekao da mogu čuti. Mogao sam razgovarati s njom i čuti sve jasno. Bio sam u ekstazi. Nakon tako mnogo godina mogao sam čuti glas svoje majke. Bilo je to kao da sam se nanovo rodio. Od tada pa nadalje shvatio sam da moram u potpunosti promijeniti svoj život. Morao sam popraviti svoje odnose s ljudima. Želio sam bolje razumijeti Sai Babino učenje i shvatiti istinsko značenje života.

Nakon tog blagoslovljenog intervjua, sjedio sam u hramu i otkrio prekrasne misli kako mi ispunjavaju um u obliku pjesme. Nisam znao odakle dolaze te riječi, ali sam bio dirnut. Istrčao sam van, zgrabio sam olovku i papir da bih to zapisao. Kasnije je Sai organizacija Mađarske objavila te stihove u svom službenom listu.

NEIZBJEŽNA TRANSFORMACIJA

Nako povratka kući te godine, moj je život pošao U-zaokretom. Sve je oko mene postalo bolje, moja obitelj, odnosi s ljudima ili financijska pozicija. Sve moje životno iskustvo bilo je podignuto na višu razinu.

Liječnici koji su izveli pogrešnu operaciju rekli su mi da vjerojatno neću moći ponovno čuti jer je oštećenje bilo preveliko da bi se popravilo. Otišao sam u Sveučilišnu bolnicu po drugo mišljenje, a oni su mi također rekli: „Samo dobri Bog vam može vratiti sluh.“

Kada su me ljudi pitali kako sam dobio natrag svoj sluh, rekao sam im da mi ga je vratio Bog i ispričao sam im iskustvo sa Sai Babom. Moj mi je prvi liječnik vjerovao, ali kao profesor medicine, nije bio u mogućnosti shvatiti ili objasniti događaj. Neki liječnici su se čak raspitivali o vibhutiju – htjeli su ga ispitivati, istražiti nije li to novi medicinski lijek!

„GDJEGOD DA JESTE, VI STE MOJI...“ – BABA

Te godine kada sam se vratio od Sai Babe, dogodilo se i drugo čudo. Jednoga dana je moj susjed bio jako pijan te me je napao velikom željeznom polugom. Prije nego me je željezna poluga udarila, čovjek je iznanada pao – nije me mogao udariti iz nekog čudnog razloga. Vjerujem da je to bilo zbog pozitivne energije koja je bila oko mene. U taj trenutak, unatoč tome što je činio, ja sam u srcu imao jedino ljubav za njega i to sam mu spontano pokazao. Mislim da je to promijenilo situaciju i spasilo me.

Kasnije smo imali tragediju u obitelji. Vozio sam da bih posjetio svoje roditelje i iznenada sam vidio mrtvački sanduk koji mi je zaokupio pozornost. Kad sam stigao, vidio sam da moj otac leži u krevetu. Rekao je da je vjerojatno bolestan zbog nečega što je pojeo prije nekoliko sati te da će uskoro biti dobro. Ali ja sam osjećao da je njegovo stanje mnogo ozbiljnije od toga.

Želio sam mu pomoći da ustane, ali on je pao na krevet. Shvatio sam da je situacija kritična te sam pozvao hitnu pomoć. Dok smo se vozili do bolnice, liječnici su mjerili njegove parametre te su otkrili da se nešto loše događa u njegovom mozgu i uskoro je jedna polovica njegovog tijela bila paralizirana.

Nakon nekoliko sati u bolnici moj je otac umro, a ja sam kasnije saznao da je to bilo samo  zbog predoziranja tabletama i ništa drugo. No, pribrao sam se znajući da moj otac ne bi želio živjeti u takvom nezdravom stanju.

Nisam gajio nikakvu mržnju niti ljutnju spram liječnika jer sam shvatio da su oni bili samo instrumenti Boga, baš kao i liječnik koji je načinio pogrešku s mojim ušima, bez koje nikada ne bih došao k Svamiju i vidio tako mnogo prekrasnih promjena u svom životu.

Svakog se dana molim Svamiju i uvijek Mu izražavam svoju zahvalnost za sve što je učinio za mene. 

 

 

Dok je ovo bilo iskustvo o promjeni života gospodina Laszla Dolokija, evo i jedne druge priče starije gospođe, Klare, koja je došla vidjeti Svamija  po prvi put u prosincu 2007.godine. Iako njeno putovanje i boravak nisu bili laki zbog poodmakle dobi, Klara priča kako ju je ono – fizički i duhovno - učinilo jačom nego ikada.

SNAGA DUHA

Ovo je moja prva posjeta i ona je bila teška zbog moje dobi, ali u isto vrijeme veoma sam sretna što sam ovdje. Moje iskustvo nije počelo ovdje u Prasanthi Nilayamu, nego u mom srcu, u mom domu u Mađarskoj. Pripremala sam se mjesec dana za ovo putovanje i kad sam stigla osjećala sam se kao kod kuće. Znala sam za Svamija već nekoliko godina te sam odlučila da je za mene konačno došlo vrijeme da dođem ovamo. Znam da tijelo traje kratko vrijeme, no duša je vječna.

"Duboko u svom srcu, našla sam Njega" - Gosp. Clara

Ovdje postoje neki problemi kao što je sjedenje dugo vremena savinutih gležnjeva i slično, ali to me također osposobljava da otpustim svoj otpor prema traženju pomoći. Znam da je to samo moj ponosni ego, a to je jedna od stvari koje trebam prebroditi. Kada sjedim u tišini prije daršana, razmišljajući o Svamiju i vizualizirajući Ga, moj duh se uzdiže iznad fizičkih teškoća.

Postala sam dio zbora da bih bila bliže Njemu. Za vrijeme proba razmišljala sam tako mnogo o Svamiju da se moj stav u potpunosti promijenio, a duh se uzdigao. Budući sam bila u grupi to me je dovelo bliže Njemu. Imala sam puno pobožnih osjećaja za Svamija prije nego sam došla ovamo, ali kada sam Ga vidjela prvi put, ti su osjećaji ljubavi postali još uzvišeniji i jači nego ikada prije.

Ako mogu izraziti koliko mi Svami znači, odgovorila bih pjesmom koja kaže: „Duboko u svom srcu i duši, našla sam Biće bez oblika“ – što opisuje Svamija. Ja to osjećam toliko duboko da da to ne mogu izraziti riječima. Tu je sretan kraj ove priče. Kad sam sada išla u svoju sobu osjećajući bol u gležnju i prateći drugu gospođu koja ima loš vid te dok smo pomagale jedna drugoj razgovarale smo o Svamiju i iznenada je bol nestala.

Treći Mađar s kojim smo razgovarali je mladi čovjek, Imre, koji je također vidio Svamija po prvi put u prosincu 2007.godine. Kakv je učinak imao Svamijev daršan na njega? Imre priča: „Za Svamija sam saznao prije tri godine, a kasnije sam čuo za ovo grupno hodočašće u Prasanthi. Srećom, bilo je tu mjesto za mene i putovanje u Puttaparthi je bilo prekrasno.

	"Beskrajna ljubav je moj cilj" - Gosp. Imre

Moji prvi dani ovdje bili su doduše takvi da sam bio bolestan. Također sam otkrio da me bole leđa dok dugo vremena sjedim u daršan – dvorani, ali kada sam prvi put vidio Svamija i iskusio Njegovu beskrajnu ljubav, znao sam da je moja odluka da dođem u posjet Prasanthiju bila ispravna. Za vrijeme našeg drugog daršana, Svami je uzeo sva naša pisma, a ja sam 15 – 20 minuta plakao kao dijete. Mogao sam osjetiti Njegovu nesmanjenu ljubav i milost za mene.

 

NJEGOVA HIPNOTIZIRAJUĆA PRISUTNOST

Često sam za vrijeme daršana mogao namirisati onaj prekrasan miris koji ne mogu opisati. Osjećao sam kao da me netko grli, kao da sam pročišćen.

U početku sam sve radio sam i nisam želio biti dio grupe. Ja sam 'samo-čineći'  čovjek.  Uvijek sam radio stvari na način kako sam želio. Zaradio sam dovoljno i prilično sam uspješan. Ali za vrijeme grupnih proba pjevanja, shvatio sam da bih trebao biti dio grupe te sam osjetio snagu njenog jedinstva. Iako ja, inače, radim stvari na svoj način, ovdje u grupi sam osjetio poziv za služenje.

Volim Babu te kada vidim oči mnogih ljudi ovdje, vidim u njima odraz Njegove beskrajne ljubavi. Moj je cilj, u sebi održati živim taj osjećaj. Budem li imao priliku volio bih ostati ovdje duže vrijeme. Ne treba reći da se vraćam sretniji i bogatiji za sva ta prekrasna iskustva koja sam dobio ovdje. Žalostan sam što moram otići.

A ovdje je i još jedno osobno iskustvo, Cecilijino, iskustvo mlade gospođe koja je također došla vidjeti Bhagavana prvi put 2007.godine. Ali Cecilija je vidjela Svamija i iskusila Njegovu prisutnost i prije nego što Ga je vidjela fizički. Dakle, kako se osjećala kada je vidjela Svamija u Prasanthiju? Ovdje je njen iskaz:

 

„Da! Ja sam ovdje, ja sam kod kuće!“ – Cecilija

"Snažno sam osjećala Njegovu prisutnost..." - Gđa. Cecilija

Ovo je moja prva posjeta (prosinac, 2007.), ali kada sam planirala doći ovamo osjećala sam se kao da dolazim kući. Kada sam stigla ovamo rekla sam sama sebi: „Da! Ja sam ovdje, ja sam kod kuće!“ U svom srcu, u životu i u duši imala sam taj prekrasan osjećaj. Prvi put sam čula za Svamija pred deset godina. U to vrijeme sam osjećala da nisam spremna i dalje se nisam zanimala za Njega.

Još dok sam bila mala djevojčica, imala sam u srcu Isusa Krista, ali prije nekoliko godina sam otišla u jednu ezoteričku školu te sam tu saznala više o Sai Babi i Njegovom učenju.

Oko godinu dana ranije, vratila se velika grupa iz Prasanthi Nilayama. Bili su blagoslovljeni intervjuom te su donijeli predivna iskustva koja su imali sa Svamijem. Nakon što sam čula njihove svete priče, shvatila sam da i ja moram doći bliže k Svamiju.

Nedugo nakon toga sam bila na svom balkonu. Odjednom sam osjetila da se Svami pojavljuje preda mnom te je zatim ušao u moje srce. Jasno sam vidjela Svamijev lik, a On se zagledao duboko u moje oči. Čak sam osjećala Njegovu kosu kao da je zaista bio tu – bilo je to tako stvarno iskustvo.

Na svom prvom daršanu sam vidjela Svamijev lik iz daljine te sam bila pomalo razočarana jer nisam mogla osjetiti tu Njegovu snažnu prisutnost koju sam osjetila u svojoj viziji i iskusila na svom balkonu. Idućeg dana, međutim, otišla sam u dvoranu za bhajane i dok sam čekala na Svamija prije početka bhajana, osjetila sam snažno Njegovu prisutnost i prije nego je došao. To je osjećaj koji ne mogu objasniti.

„Za mene je Svami Bog – u to nema sumnje!“ – Cecilija

Ja uopće nemam sukoba oko toga biti Isusov sljedbenik i doći vidjeti Sai Babu. U srcu osjećam da je to  - jedno – samo Bog postoji.

Svami je pomogao da se završi mojih šest godina nezaposlenosti i sada radim u apoteci gdje svima, koje to interesira, govorim o Svamiju. Također sam željela imati muža te sam nakon što sam saznala za Svamija, čitajući Njegove govore i razmišljajući o Njemu, srela svog partnera. Veoma sam sretna.

Budući da sam postala svjesnija Svamija i Njegovog učenja počela sam imati više samo-poštovanja. Sigurnija sam u sebe i sposobna sam se boriti za sebe i svoja vjerovanja, a također i za druge koji trebaju pomoć. Za mene je Svami Bog – to nije upitno!

'Sve je to Jedno – postoji samo Bog'

Dragi čitatelju, ovo što smo ti ponudili kroz ovu malu kompilaciju samo je letimičan pogled na to kako Gospod na Svoj bezbrojni način mijenja živote milijuna. Od oko 180 Mađara koji su bili ovdje u Prasanthi Nilayamu, čuli smo svega četiri priče od njih četvoro s kojima smo razgovarali nasumce. U unutarnjem skrovištu svakog poklonika postoji priča koja može dirnuti živote tisuća drugih jer, takva je nedokućiva Saijeva slava!

Izvornik: http://media.radiosai.org/Journals/Vol_06/01APR08/07-Hungary.htm

Prevela: Lidija H lipanj, 2008.