29.05.2014. 16:46h Upisao: dedam
želja
Dobro je paziti što želiš a ponekad nije niti bitno jer mogućnosti je mnogo za popravak
Kad sam bio mali želio sam biti veliki kao i svi veliki ljudi oko mene, prvo me bolio vrat od stalnog dizanja glave i gledanja prema gore, o da, bio sam zločesto dijete jer nisam bio sklon slušanju roditelja i razumijevanju što i kako moram raditi i zašto moram tako raditi jer oni znaju bolje. Samo sam htio što prije odrasti i zbog vratobolje i zbog ne slušanja jer sam primijetio da veliki imaju sva prava ne slušati, svađati i raspravljati a ja nemam nikakva.
Naravno da mi se želja ostvarila i narastao sam dovoljno da ne moram lomiti vrat dok dižem glavu prema gore, sad eventualno dižem oči malo prema gore ili prema dole dok gledam u oči drugog bića.
Shvatio sam da sam bez veze potrošio svoju želju i da mi ništa nije donijela osim da ne moram slušati i raspravljati.
Onda sam osjetio da bih trebao pomagati ljudima jer to me je nekako ispunjavalo i krenem pomagati. Išlo mi je dobro, o da. Pomagao sam svakodnevno i onima koji su pitali i onima koji nisu jer mi je to sve bilo jednostavno i mogao sam bez problema dok nisam doživio razočarenja jedno, drugo, treće pa unedogled. Hm, shvatio sam da nešto radim krivo jer je nemoguće da svi ti ljudi nisu pouzdani a ja jesam.
Opet sam potrošio želju bez veze a tko zna koliko ih još imam pa bih možda trebao biti oprezan.
Narastao jesam pomagao jesam, popravka želja više nema jer da ima vratio bih se ja natrag da opet budem dijete i da se samo igram i smijem što djeca obično i rade dok ih roditelji ne M-uče kako bi trebalo biti a niti sami ne znaju.
Pa jebi ga sad ako mi je ostala samo jedna želja a ribica tako kaže onda neka bude takva da nema kraja a ispuniti se mora po iskustvu sa prve dvije.
Poželio sam da naučim pomagati sebi pri punoj svijesti.
Usput sam ne namjerno sa trećom željom poništio prve dvije želje tako da sam sada opet dijete i pomažem drugima a u stvari pomažem sebi i dalje rastem.
I onda netko kaže da sebičnost nije dobra, o da nije dobra za one koji bi raspravljali i dokazivali jer sami nisu sigurni u ono što rade, oni koji traže pravdu a ne znaju što je to, isti oni koji misle da Kip slobode označava slobodu ili da neki religijski kult ili sekta ima ekskluzivno pravo na zastupanje Stvoritelja na zemlji, ili oni koji misle da su neka učenja dobra i prava a druga su loša i kriva.
Živjeti možete samo u tom sebično nesebičnom duhu a taj je opet samo jedan ili možda nijedan. Više živite a manje raspravljajte, više se smijte i igrajte možda će te manje plakati i patiti.
U to ime Živjeli
Da dijete nije sebično, ne bi opstalo u ovom surovom svijetu…odrasti ili odrastati od djeteta do Djeteta je možda najvažnija zadaća čovjeka…Živio dedam…!
Moja istraživanja….ili o čemu sam...
26.05.2014. 21:42h Upisao: Una
Sva djeca svijeta su prvo mali istraživači…istražuju svijet u koji su pali sa strašću do zanesenosti…tome ni Una nije umakla…
„Ono što radim danas,ne toliko na poslu,koliko kao hobi,a mogu povezati sa svojim djetinjstvom,je strast za istraživanjem.“
Fokusi se mijenjaju, ali strast ostaje…
„Kao da sam se nekako vremenom preorijentirala s vanjskih istraivanja na ona unutarnja.“
„No ja znam ,slutim da u meni postoji i on
a Una,ona jedna i jedinstvena,posebna i autentična.Za njom tragam.Ona je moj cilj i nalaženje nje moj cjelodnevni posao.Otkrivši je znat ću i svoju svrhu.Svrhu zbog koje sam se rodila.Cijeli svoj život posvetila sam istraživanju, na neki način.To je moja strast i
po njoj znam da sam na pravome putu.“
I mi mislimo Una da si na pravom putu…
Dječje želje i anatomija.....(...
2.05.2014. 13:31h Upisao: ljubicica
Ispričano žustro i prštavo…skoro na dječji način…i usprkos zaprekama…dječje uporno naprijed…to je tako prirodno…
Jesam li ispunila svoje dječje snove?
Dakako! Jer dijete uživa u svom svijetu mašte bez obzira o čemu mašta i sanja…
I ja uživam, dušom i srcem…. I to je jedino što je važno…
Eto, ljubicica je uspjela čak i ostati dijete i ostvariti snove uz sva uplitanja Sudbine…može li se više…?
NAGRAENI AUTORI
dedam
autor: SLAVOMIR CUNE MILJEVIĆ
ENERGOTERAPIJA
Ono što je kapljica u oceanu, to je čovjek u Univerzumu. I jedno i drugo su i dio i cjelina. Jedina možebitna razlika između njih proizlazi iz činjenice da je kapljici, na neki tajanstveno čudni način, već unaprijed određena sudbina. Čovjeku ne. On ima slobodu izbora.
Čovjek sa svojom sviješću, kao najvišim frekvencijskim obrascem unutar njega, i koji je u svojoj stvarnosti «složeno energetsko polje», ima jednako moć i sposobnost da tu slobodu iskoristi za svoj rast i razvoj. Ima sposobnost iskoristiti je za rast napona vlastitog polja. Događa se to kao s dječjim balonom, kojemu je i relativno mala količina plina dovoljna da ga podigne sa sadašnje u neke potpuno nove i neobične razine postojanja i vlastite egzistencije.
Priča je bila i ostala relativno jednostavnom. Podatak da mu je balon ispunjen s nedovoljnom količinom plina, zbog čega se ne može dizati u više razine svijesti, određuje njegovu identifikaciju i usporedbu sa spomenutom kapljicom.
Pa, ipak, za razliku od nje, ljudsko biće ima mogućnost i unaprijed trasiran put da se iz te uloge kapljice, širenjem vlastite svijesti, sam proširi do dimenzije vala. A potom tko zna gdje. Do dimenzije zaljeva, do dimenzije mora? Konačno, zašto ne i to? Do same dimenzije oceana.
Ocean, sam po sebi, unutar svog simbolizma, i nije ništa drugo do Cjelina sama. Univerzum i Postojanje. Jer i oni su samo neka vrst konačne granice koju je ljudski um stvorio u uzaludnom traženju najmanje ili najveće opeke onoga što je oko njega… onoga što je sa svojim čulima i osjetilima u stanju uočiti, ili mu tek pretpostaviti postojanje........
Čestitamo nagrađenima!
Za preuzimanje vaših nagrada javite se našoj Maji na majalabos@gmail.com
Svima ostalima više sreće u sljedećoj temi mjeseca
bglavac
irida
