Tema mjeseca prosinca 2012.g. - Imate li još ideala?

　

Ideali i težnje naše generacije

Moja generacija, odnosno naša generacija ima ideale i težnje različite od prethodnih generacija, a vjerujem i od budućih. Ja mislim da je moja generacija prilično hedonistički nastrojena, mladi uglavnom teže zadovoljstvu i užitku. Tu se javljaju i problem, kako postići to zadovoljstvo, koje je uglavnom samo tjelesno ili materijalno te kako što bolje uživati u samom životu. Možda ova generacija pridaje premalo važnosti duhovnom zadovoljstvu, ali to je jednostavno tako....

 

1. ideali

1.12.2012. 06:39h Upisao: srce

"Moj ideal je "običan" čovek" kaže srce. Možda je u pravu, možda je običnost najteže nositi i s njome najteže živjeti, jer svi teže nekom isticanju.

"Pa eto, za ove četiri godine koje sam provela ovde među vama, čak i ovde imam svog ideala.:)"

Na tren se čini da je srce pobrkala pojmove uzora i ideala, ali onda sama pojašnjava tu "istoznačnost" dva različita pojma.

"Moje mišljenje je da svako ima (i treba da ima) svoga ideala. I oni koji čine nedela. Ideala, uzor, izabere čovekova duša. Duša svakog čoveka je dobra. Ona najbolje zna, jer je povezana sa IDEALOM. To što ne može zbog glasnim loših misli i dela prisluhnuti tihoj nežnoj duši, to je njegova nesreća. I takvi jednoga dana sigurno je, shvate svoje zablude, promašen život, zlo koje je pričinio drugome, jer kad tad i oni čuju i osete svoju dobru dušu.

Zbog toga što je On udahnuo čoveku dobru dušu, IDEAL oprašta svima."

Dakle, srce je poistovjetila Apsolut i Ideal. Mislim da možemo idealizam protumačiti kao težnju Apsolutu, onom konačnom Savršenstvu koje je Ishodište i Cilj svega stvorenog. Možda jedino običan čovjek može iskusiti puninu Stvorenja i Stvoritelja, kroz sva iskustva koja su mu dana. Možda je to jedini IDEAL koji trebamo dosegnuti.

　

　

2. Tračak sumnje....

17.12.2012. 15:12h Upisao: ljubicica

Slabe li, blijede li ideali s godinama? Da li je idealizam stvarno svojstven samo mladosti? To su propitivanja koja nam podastire ljubicica.

"Nakon dugog niza godina u radnoj sredini punoj smijeha, veselja i normalnih međuljuskih odnosa, našla sam se odjednom u vučjoj jazbini.Pakao za svakoga tko je imalo tolerantan i spontan.

Pokušavam tražiti uzrok, naći neko riješenje...i taman kad pomislim krenulo je na bolje, lupi me neko sa strane , neočekivano, krajnje drsko, bezobrazno...

Mislima se vračam u prošlost, evocirajući momente kad sam ja bila na samom početku mog djelovanja..i pitam se jesam li i ja bila takva?"

Da li nam odgoj i religije na neki način "nameću" idealizam?

"Pri takvim mislima vraćam se u svoje djetinjstvo, na odgoj, na vjeru...

Ma k vragu i taj odgoj i citati iz Biblije!

Tlačenima nije ništa donjeo. Siromašnima samo još veću bijedu. Slabima još veću nemoć!"

Gorki ressume propalih idela:

"I kako da danas još govorim o nekim idealima? U današnjem društvu?

Moram biti sretna da još imam krov nad glavom, da imam što za nahraniti familiju. Tko me pita kako se osjećam?

Svatko gazi svojim putem...nemilice....

I ja bih to ponekad poželjela, ali ne mogu. Nisam od takvog materijala sačinjena."

U završnici ljubicica izjednačava Ideal i Pricip, što su također dva različita pojma. No, možda ideale nije moguće ostvariti bez principijelnosti...?

"Znam da će i to stanje jednom proći, pa makar krenula ispočetka....Ne bojim se toga. Pitam se jedino hoću li se držati svojih principa, hoću li smoći snage za novu bitku...hoće li me moja zvijezda vodilja i dalje voditi? Hoću li imati nešto što će me držati da ne pokleknem?

Vjeru izgubila nisam, ali tračak sumnje je tu...sasvim se tiho došunjao i gricka polako...."

Trenutak ove gorčine ipak prekriva postojana vjera. No, vjera je uvijek na kušnji, zato "tračak sumnje", ali gdje još ima vjere, sigurno ima i ideala.

　

　

　

3.Hvala :)

12.12.2012. 22:44h Upisao: med.mlijeko

med.mlijeko u temi mjeseca zahvaljuje na nagradi iz prošlomjesečne teme:

Hvala :)

Stigla mi je nagrada!

Hvala magicusu na lijepom poklonu koji još nisam vidjela...no o snovima je što me jako veseli jer ja stalno sanjam

Hvala Vam od srca!

I hvala članovima koji su dali palac gore :)

Netko bi rekao: i to je malen, ostvareni ideal, ali nije odgovor na ovomjesečnu temu. A baš od mladosti očekujemo ideale.

　

4. Imam li još ideale?

12.12.2012. 22:05h Upisao: EHO

I EHO povezuje ideal sa imperativima koje dobivamo odgojem:

"Imam li još ideale? Nadam se da više nemam. Ili nastojim da ih nemam. Ideal, to je moja idealna slika, slika mene kakva bih trebala biti. Tu su sva ona trebanja i moranja koja sam upila odgojem, prilagođavajući se ljudima s kojima sam živjela u obitelji, kasnije školi, čak i poslu, koji su utjecali na mene."

Slijedi kratko promišljanje o tome da je ideal i težnja idealu utkana u čovjeka, još prije rođenja:

"Neki kažu da je ta slika utkana i u naš DNK s kojim se rodimo. U nju je ugrađeno i sve ono što sam čitala s mišlju i željom da sam bar ja takva."

"Kopirati uzore" može biti i pogubno.

"Tvoreći lažnu idealnu sliku o sebi živjela sam u strahu da će netko otkriti da to nisam ja. Da sam varalica."

Nije vlastiti unutarnji ideal:

"Da se lažno predstavljam. Ona koja sve zna, profinjena, pametna, dobra, spremna svakome pomoći, uvijek kontrolirana, mirna i smirena, razumna i pouzdana. Sam trud održavanja savršene, idealne fasade koštao me je živaca i energije."

To je neki nametnuti imperativ.

"Kako mi je sad jasno. Strah pred nekim nastajao je iz razloga što sam pokušavajući biti idealna, a u nemogućnosti to biti, jer moji kriteriji su bili jako visoki, a pred autoritetom koji je u stvari moja projekcija ideala, nisam mogla ostati na tako visokoj razini, takvom nivou. Tada bih pukla, postajući ono što jesam, a što ne smijem biti, osuđujući samu sebe takvu nedostojnu ideala."

Nedostižnost previsokih očekivanja uvijek vodi otrežnjenju:

"Trudila sam se i trudila, ali nekako nisam uspijevala. Što sam se više silila biti takva kakvu sam se zamišljala, to sam bila neuspješnija.

-Uzaludan mi trud-ta misao je, prvo je što sam si osvijestila

-Pa nemoj se onda truditi-bila je druga."

Mamurluk otrežnjenja vodi slici običnog čovjeka:

"Osvještavanjem moje idealne slike, strahova, napetosti, malo pomalo počela sam prihvaćati samu sebe kakva jesam. A jesam neidealna, nesavršena."

EHO cijelo vrijeme zapravo priča o lažnim, nametnutim idealima, koji su je činili sve nesretnijom:

"Započinje vrijeme stvarnosti. Oslobađanje od ideala i idealiziranja znak je sazrijevanja i odraslosti. Ovo je moje vrijeme, sad je moje vrijeme, nevezano za prošlost ili budućnost, nevezano od moga zamišljanja i idealiziranja. "

Na kraju, najvažnija spoznaja: Ideal je biti ono što jesmo, što nas vraća idealu "običnog čovjeka".

"Da se ne bi idealiziranje i sada uvuklo na mala vrata, priznajem da me još uvijek zahvati u svoje ralje, ali ja se brzo osvijestim, osvijestim što radim, da je to moj crni neprijatelj na djelu, pogotovo ako osjetim strah. Imam ja još posla, ali krenula sam, pokrenula se, sve više postajem ona koja jesam, a sve manje idealno, lažno, savršeno ja. "

Dakle, važnije je da budemo samousklađeni, od svih nametnutih ideala.

　

5. Imate li još ideala

18.12.2012. 20:38h Upisao: angelija

Uobičajene ljudske težnje koje svi imamo kao ideali:

"Imam li ideala? O, itekako imam. Imam ih na pretek. Hm...pitanje je samo bilo; kako ih ostvariti? Polusvjesno sam živjela ideale; odrasti, naći dečka, udati se, roditi, imati krov nad glavom, zaposliti se, ostvariti mirovinu... "

No, to je više nalik na ostvarenje planova ili želja, nakon kojega obavezno nastane neka praznina.

"Kad sam sve to ostvarila ponestalo mi je ideala, a onda sam se dosjetila. Misao me je vodila kako poboljšati, ostvariti idealnu sebe?"

"Idealni čovjek (samoostvareni)" nikad ne miruje:

"Kad sam postigla zadovoljavajuću vibratornost sebeprihvaćanja, razumijevanja i iscjeljenja, okrenula sam se stvaranju idealnog društva. Ideja mi se učinila prihvatljivom."

Kod angelije ideali rastu, proširuju se, rađaju jedan drugoga, kao kod želja:

"Slijedeći od ideala koji sam počela svjesno živjeti je; stvoriti u sebi svijest za idealnu sebe u služenju pojedincu, društvu i planetu."

Dakle, njezini ideali su ukorijenjeni u savjesti. Možda idealima i jest mjesto u savjesti i dom u srcu svakog pojedinca.

"Vjerujem u društvo u kojem živim, njegovu mudrost, humanost i harmonični suživot. Bez obzira na kataklizme planeta u prošlosti i rušenje raznih careva i carstava, kraljeva i kraljevstava, vjerujem da će današnje čovječanstvo imati mudrosti objediniti u jednu jedinstvenu harmoničnu cjelinu ljudsku rasu, uvažavajući i poštujući individualnost svake rase i nacije, ostvariti blagostanje za svako živo biće, sačuvati planet za nadolazeće generacije, poštujući prirodu i prirodne procese svih vrsta života na planetu.

To je najsvjetliji ideal kojem težim i kojem ću maksimalno davati svoju podršku i doprinos, ostatak svog ovozemaljskog života."

Tako smo kroz osobnu priču (necitirani dijelovi) stigli do Kozmičke Svijesti i brige i poštovanja za sve stvoreno.

 

6.imate li još ideala? (za Temu mjeseca)...

28.12.2012. 15:45h Upisao: Jasminkazgb

"Ova tema na kraju ove značajne 2012e godine mi je vrlo zanimljiva. Naime, smatram se velikim idealistom i uvjerena sam da ću takva ostati do kraja. Neki kažu da je idealizam glupost (kaže se da su dobar i glup isto). Uvijek ću ostati dijete i naivna, makar sam svjesna da je to isključivo na moju štetu. Skoro stalno se razočaravam, a iako sam si obećala prije par godina da je dosta bilo idealiziranja osoba i događaja u 51oj, otkrila sam da nepopravljivo uvijek radim isto. Manje ili više, stalno se razočaravam. "

　

Jasminkazgb nam u svom članku nabraja uzore i citira njihove misli, ideje i ideale. Možda je zato uvijek razočarana, jer ideale pretvara u želje i očekivanja, a možda i zato što slijedi tuđe ideale, a nije stvorila neki svoj, vlastiti ideal.

Ideal je težnja savršenstvu...

Uzor je istaknuta ličnost za koju mislimo da je dosegla nešto što mi tek trebamo dostići...

Čini se da je potrebno naglasiti ovu razliku, jer vas je dosta u svom pisanju izjednačilo IDEAL i Uzor.

　

NAGRADE DOBIVAJU:

EHO

angelija

　

EHO

 

 

POSTANITE SAMOPOUZDANI

Autor: Peter Lauster

Ova knjiga nastoji u prvom redu pobuditi razumijevanje za vlastitu situaciju, kao i za situaciju ljudi koji nas okružuju, što je prvi korak k izgradnji većeg samopouzdanja.

Drugi korak vodi analizi pojedinačne situacije.

Na ovom se mjestu zahtijeva aktivnost i bavljenje vlastitim stanjem tehnikom samoispitivanja.

Posljednji i najteži korak vodi do promjene svijesti i dotadašnjih stavova.

Knjiga predstavlja osnovicu koja, onima koji se do sada još nisu bavili psihologijom, posreduje temeljna znanja o psihičkom i pri tome nudi elementarni uvid u psihičke procese s problemima osjećaja vlastite vrijednosti.

Peter Lauster je najznačajniji popularizator psihologije u Njemačkoj.

Donator: www.magicus.info

angelija

 

 

UMRIJETI DA BI NAUČIO

Autor: Oberto Airaudi (osnivač Damanhura)

Nakon niza ratova i rasipništva, kolapsa industrijske civilizacije, Čovječanstvo je stiglo do posljednje obale, do mogućnosti da zauvijek nestane ili da se preporodi, napokon u pravdi i miru.

To je vrijeme Posljednjeg sna kojeg je OroCritsha došao propovijedati ljudima, da bi se još jednom upitali u što vjeruju...

...i da bi još jednom započeli iz početka. Povratak zemlji je težak, ali i jedini način preživljavanja.

Donator: Damanhur Centar Talej
www.damanhur.hr

ČESTITAMO NAGRAĐENIMA

Za preuzimanje vaših nagrada javite se našoj Maji na majalabos@gmail.com

Svima ostalima više sreće u sljedećoj temi mjeseca