Mali odaziv, svega tri priloga, ljudima očito nije do slavlja…

moja najbolja proslava

8.03.2014. 15:39h   Upisao: tanaluna

Tanaluna jednostavno i razložno predlaže slaviti svaki dan:

„Zahvalni za svaki tren, radimo najbolje proslave svakog dana koji doživimo, jer previše je toga ružnog i čudnog kamenja na našim putovima, da bismo čekali i slavili samo one neke posebne dane kad je cesta glatka i nema prepreka, jer tko smo mi zapravo da smijemo iščekivati više od ovoga obilja ljepote, sklada i mira oko nas i ne proslaviti svaki izlazak sunca i svaku kap rose, svaki rascvali cvijet i izniklu mladu biljku, svaku lijepo vidljivu zvijezdu i mjesec koji nam virka u sobu, svaki radosni vau kad nas vidi naša lajavica i svaki osmjeh koji dođe iznenada?“

Mogli bi se složiti s njom…

moja naj proslava

15.03.2014. 19:33h   Upisao: srce

Srce nam uz sve reminiscencije na proslave u njezinom životu, također zaključuje:

„Zadnjih godina, proslava je sve manje...želja takođe...a i kada se prisustvuje pogotovo u mlađem društvu, na neki načni je to iza aut linije....sedi di si...ni za disi nisi :) e!“

Naš zaključak: ipak treba slaviti, kad god se za to pruži prilika.

Moje (ne)proslave

27.03.2014. 19:04h   Upisao: Una

Una nas je skoro rasplakala:

„Kao dijete ne znam za proslave,ni moj ,ni rođendan moga brata nije  se slavio.Nama nisu dolazili baka i djed,ni teta ni tetak,strina ni stric na rođendane i donosili poklone.A kasnije kad smo krenuli u školi nismo pozivali djecu k nama,a ni mi nismo išli drugima.Sjećam se samo jednog rođendana kod školske prijateljice Jasne.Kod nas se  nije slavilo ništa..Žalosno.Moji roditelji najvjerojatnije nisu smatrali da se bilo čemu u životu može veseliti i to podijeliti s drugima.“

Što reći na ovo, osim žaljenja? Sva sreća da u odrasloj dobi možemo promijeniti stvari, što Una i čini…