25.08.2014. 16:51h Upisao: med.mlijeko
Klima zube ima?
Tema stoljeća i stoljeća...klima? Dok nam stalno govore o efektu staklenika, ni ne shvaćaju što zapravo čine.
Ono što nam se događa unazad...barem 10-ak godina koliko sam obraćala pažnju na to, je da biljke više ne rastu u bakinom vrtu kao nekada.. nekako je sve opustošeno. Kao da je vrt izgubio radost. Događa nam se zima traje do svibnja, a ljeto do prosinca...s tim da ovih mjeseci padaju proljetne kiše i vrijeme je nikakvo. Ili su ovo jesenje kiše? Majka Zemlja je odlučila osvetiti se ljudskom rodu za neekonomično i neracionalno iskorištavanje njenih prirodnih resursa.
Teško je govoriti o uzrocima..jer ima ih mnogo. Ja bih krenula od države, velikih korporacija kojima je cilj samo jedan: profit. Opet se sve vrti oko novca. Pa i klima pogoduje određenoj "utjecajnoj" šačici ljudi. No..Majka Zemlja osvećuje se svima. Možeš ti brate kontrolirati di će pasti kiša i u koje doba dana. No ne možeš kontrolirati temperaturu, ne možeš kontrolirati planet koji toliko daje a opet ti sam čovječe ne znaš ga poštivati i živjeti na njemu! Koliko je samo kompanija koje proizvode aute koji zagađuju zrak? A zabranjuju istovremeno automobile koji idu na vodu? Koliko je šuma i prašuma koje nam daju kisik - neophodno za život ?!!? unišeno i pretvoreno u poljoprivredne površine koje su zatim uništene pesticidima, pa ni tamo ništa ne uspijeva. Kao da netko namjerno gasi život ovdje...korak po korak. No, vrag je odnijeo šalu!
Živeći u tako "zdravoj" okolini..i ma koliko god se pokušali hraniti na zdrav način. I taj zdrav je postao nezdrav. Naša tijela brže stare, kao da živimo kraće..nižeg smo rasta. Ne da utječe na mene osobno...nego na sve. Pa jednog dana ću poželjeti imati djecu, morat ću ih učiti životu i sreći u ovom trulom i otrovnom okruženju. Ove česte promjene vremena zadaju mnogim ljudima bolove u tijelu, glavobolje...ni mene to nije zaobišlo. Klimi je sve podložno..svako biće što hoda ovim planetom. Ne postoji išta što će ona zaobići bez da ostavi svoj trag okrutnosti ili pak, ljepote.
Klima je pokazala da je sve prolazno. Danas će stovriti nešto predivno, sutra će to uništiti...samo jednom tučom ili pak izostankom kiše...uništit će ceste dugom i ledenom zimom. Jednoga dana nećemo imati ni drva za ogrjev.
Osjećam se maleno u odnosu na tu veliku promjenu. No i sama koristim elektroničke uređaju, palim svjetlo...volim kada radi rasvjeta u ulici, jer se osjećam sigurno...ali ipak vjerujem da se za sve može naći rješenje...solarna energija bi bila učinkovita i isplativa da na nju naravno ne nabijaju poreze jer eto...nekome je bolje kada drugi žive lošije i štete cijeloj planeti.
Posljedice tog humanog i dušebrižničkog ponašanja svake kompanije, države...koja izdaje toliki broj kojekakvih certifikata da ih je nemoguće nabrojati za zaštitu okolišta..bla bla bla...bit će katastrofalan. Ni jedan taj certifikat ne sprječava da smeće odlazi u rijeke i onečišćuje izvore pitke vode (koju smo, btw, sada dali i u koncesiju!?), ne obvezuje pročišćivače zraka na dimnjacima rafinerija ili drugih velikih pogona, ne kaže da su zabranjeni pesticidi koji možda štite biljke, ali dugoročno uništavaju plodno tlo, svima će biti jednako vruće ili hladno...nema tog novca koji će spriječiti dolazak klime po svoje.
Čovječanstvo je samo sebi presudilo. Glad? Pa na ovoj planeti ima dovoljno hrane da nahrani ne cijelo čovječanstvo nego to isto čovječanstvo 3 puta. Ratovi? Ratovi su tu da samo da iskažu tko je jači, bojli, moćniji. Svi ćemo završiti 2 metra pod zemljom. A što će se dokazati time? Ništa. Samo budale koje žele vlast nad nečim. Pa sorry face nastavite li tako, jednoga dana ispod tone i tone papira kojekakvih dokumenata kojima pokušavate dokazati nešto naći će se ništa. Jer te rude više neće postojati, taj um više neće funkcionirati. Bit će mrtav i trul jer hrana će nestati.
Kao bića..dovoljno smo pametni, inteligentni. Samo, razvijamo se u krivim smjerovima. Mi smo duhovna bića koja smo svi zajedno odlučili sići na ovaj planet..učiniti ga boljim mjestom za život. No, sjeme zla je rodilo plodom. Materijalno je presudilo. No ne zadugo. Što se prije osvijestimo, to ćemo prije shvatiti da u svojih prosječnih 60-ak godina života možemo učiniti nešto..izboriti se za bolje! Zasaditi novo drvo u vrtu? Novi grm? Sudjelovati na ekološkim događanjima, npr. "Zelena čistka"? Možemo bolje..pitanje je, želimo li? Koji su nam prioriteti?
Majka Zemlja definitivno zaslužuje bolje stanovnike. Stanovnike koji će biti svjesni njene ljepote, koji će se brinuti o njoj, ne iskorištavati je...rasti s njom! Postoje narodi koji još uvijek žive ovdje i djeluju u skaldu s prirodom...stari narodi, plemena...no okolina suvremenog čovjeka je siva, boje tehnologije, prazna, beživotna. I onda plaćamo puno da bi vidjeli te prirodne ljepote..a ne shvaćamo da smo ih sami uništili.
Ima nade za planet, ako se osvijestimo...i mi mali ljudi, ali i vođe svijeta. Možemo si produljiti život..možemo biti zdravi..možemo. Ali pod uvjetom da novac ne stane kao takav.
4.08.2014. 16:23h Upisao: srce
klima...imali nade?
preteška tema za mene.. pokušala sam po vašem predlogu-pitanjima, da i o ovoj temi nešto napišem :)
"Imali nade"
Nada je svojstvena samo čovekovim mislima, prema tome do god je i zadnjeg na ovom Svetu, ima nade.
"Šta nam se to događa"
To pitanje verovatno svako postavi kada se dogodi nešto nepredviđeno, kada priroda pokaže svoju moć nad čovekom i prisili ga, da razmišlja koje su njegove pogreške.. šta može da učini da to prepreči ili ublaži.
"Ljudska aktivnost ili kozmičke sile"
Presudne su kosmičke sile. Zakon Božijeg plana. Zakon prirode. Topla, ledena doba se smenjuju i traju desetina hiljada godina. U ugodnom periodu za čovekov, životinjski i biljni svet se o tome puno ne razmišlja. a la...o tome ćemo misliti sutra :) Bilo da je toplo ili ledeneo doba, život je opstao, regenirarao se. Postoji i čovekova krivica...napredak, nove tehnologije..su za sobom donele pored dobroga i loše. Nije se na vreme uporedo razmišljalo i na to, kako će uticati na zdravlje, prirodu, niti da se u nešto ne bi smelo dirnuti...npr..Ruda Uran! Svoju funkciju kao ruda u zemlji ima...ali se još!? nije smela iskopavati i "oplemenivati" ..nije se imalo znanje od kakvih je posledica za život...bez obzira da li se je upotrebljava u vojne ili neke druge svrhe. Naravno u nauci...energetici, medicini ima velik zanačaj to otkriće ali spram pogubnih posledica za čovečanstvo...bez toga bi sigurno život tekao mirnije..(moje mišljenje)
Zagađenost Zemlje prouzrokovano čovekovom nepažnjom, "znanjem" sve sa razlogom da se proizvede što više hrane, materijalnih dobara zbog naglog nataliteta, prenaseljenosti jer ugodan geografski pas i plodne zemlje za život je malo. 1/5
Presudno je bilo kada se je čovek odvojio od Boga, zanemario duhovne potrebe i okrenuo materijalnim stvarima misleći, da je u tome sreća. Da bi se zadovoljio, seče šume, rovari kao krtica po zemlji, leti kao ptica po zraku, a o cestama i automobilima, eksploataciji nafte za iste, i t.d da se ne govori. Sa tom nezajažljivošću po materijalnom i prekomernom hranjenju, proizvodi i smeće. Prvo u svom životnom prostoru, pa onda šire. Više se iznese smeća nego što se kupi za potrebe :) Zagađuje se okolina a u krajnjem utiče i na promenu klime. Ali to nije presudno. Nije presudno za Prirodu, već za opstanak čoveka. Priroda se regenerira, to je jasno. Čim nema motorne žage, buldožera, pesticida na nekom mestu, posle izvesnog vremena ponovo rastu i cvetaju biljke, pčelice, leptiri lete i t.d.
"Kako to deluje na mene i druge"
Tako, da se sve češće razmišlja i informira o tome. Osvešteni ljudi kojih je za sada premalo, bude čoveka iz sna, da razmišlja, zašto i pored pokušaja da sebe materijalnim stvarima usreći... nije sretan.... (zašto.. kada izgradi kuću sa jednom sobom više od susedove, nije sretan...zašto je sused koji sedi pod lipom, sretniji od njega koji je na Baliju :)
"Vidim li izlaska iz toga stanja"
Da vidim! Izlazak iz toga je, poštovanje Prirode i njenih zakonitosti. Čim manje želeti materijalne stvari, čim manje puniti želudac, (nepotrebno)..tim viškom nahraniti gladne...čim manje krpica, cipela, šalica, automobila..čim manje se tući, želeti tuđe i izmišljati nova oružja.. a čim više voleti. Iskanje sreće u duhovnosti, na čistom zraku, pored čiste reke, sa "crvljivom" jabukom u jednoj ruci, Svetom knjigom u drugoj.. uz šalicu kave ćakula sa susedom...ruksak na leđa pa na vlak, autobus, brod... ići posetiti prijatelje na drugi kraj zemlje i pozvati da dođe i vidi kutak od kuda se je došlo.
Priroda pomaže sebi i čoveku. Svakih toliko vremena nekom nepogodom, katastrofom, erupcijom počisti smeće koje se je zakopalo :)...ledom polomi stotine hektara šuma, da čoveka razžalosti, "primora" da pošumljava, a samim tim i više ceni. Za kritično zagađen zrak..mislim da Priroda ima neki auspuh koji otrovne plinove izbaci tamo negde daleko :)
Pomoći prirodi! To mora biti prioritet. Zemlja je čovekov Dom sa vrtom.. drugoga nema.
Ima čovek znanje za to. Čak je i pesnik dao poruku u stihu:
Gde god nađeš zgodno mesto, tu drvo posadi
a drvo je blagorodno pa će da nagradi.
Samo su dva članka na aktualnu temu, pa vrijedi oba prenijeti.
Oba članka progovaraju o svemu onome što i sami znamo, ali, da li će nas to pokrenuti u smjeru nekih osobnih promjena naspram prirode, to je veliko pitanje…
Zašto tako teško mijenjamo štetne navike…?
Vjerojatno je to pitanje svih pitanja…
Svakako je vrijedno nagraditi obje autorice…
NAGRAĐENI:
med.mlijeko
srce
med.mlijeko
SIJAČI ČUDESNOG SJEMENA
Slavomir Cune Miljević
Knjiga koju vrijedi pročitati
P o g o v o r
Čovjekova težnja da razumije i spozna suštinu postojanja rijetko se negdje toliko nedvosmisleno očituje, koliko u ovoj knjizi.
Temeljna pitanja poput smisla života i postojanja, ovdje su dosegla svoj “crescendo“ u vidu autorovog briljantnog uma, koji aktivno sudjeluje u stvaranju nove paradigme u procesu samospoznaje. Ovdje se govori jezikom novog doba, jezikom kojim su fizičari prvi progovorili, ali se sve više rabi i izvan znanstveno etabliranih sustava. Danas je sve većem broju ljudi taj izričaj prihvatljiviji, jer živimo u vremenu i okruženju gdje su energija, valovi, frekvencije i vibracije, dio naše svakodnevice.
U ovoj knjizi pratimo zbivanja iz autorovog života, čiji vremenski okvir obuhvaća otprilike dvije godine. To bi, osim grupice ljudi i nekoliko lokacija gdje su se održavali grupni sastanci, bila i jedina referentna točka povezana s “našom“ vremenskom i prostornom dimenzijom. Sve ostalo spada u kontekst proširenih dimenzija svijesti, do u detalje opisanih.
Ovo je iskrena priča duhovnog tragaoca, sa svim svojim usponima i padovima, sumnjama i ushićenjima, da bi se na kraju (knjige, ali ne i procesa) iznjedrio novi plato razumijevanja, koji autoru i nekima od nas, može poslužiti kao mjesto predaha za proces integracije tek stečenih uvida i odskočna daska za daljnje putovanje u visine ili dubine (ovisno o kutu gledanja) svijesti, ili kako to autor voli reći, za dosezanje kritične mase kao preduvjeta promjene na svim razinama postojanja.
Ovo je duboko filozofsko djelo koje se temelji na duhovnom iskustvu. Kao takvo, ovdje “filozofsko“ nema konotaciju – “umovanje, umovanja radi, “ već je to jedini čovjeku dostupan način spoznavanja prirode svijeta. Sjetimo se Demokrita i ostalih grčkih filozofa, koji su samim domišljanjem otkrili prirodu materije, naslutivši nedjeljive čestice atoma. Tek tisućljećima kasnije moglo se to i empirijski dokazati.
Ovdje nam autor govori o svijesti kao osi univerzuma i o zavojitom procesu čovjekovog osvještavanja te osi. O procesu, koji na zaslonu svijesti izoštrava sve jaču spoznaju o tome da onoliko koliko smo uznapredovali, kako pojedinačno tako i kolektivno, na putu osvještavanja prirode postojanja, tolika nam je i količina slobodne volje na raspolaganju.
Autor nam poručuje da svakim našim izborom mijenjamo sebe i svijet oko nas. U kojem će se smjeru odvijati promjena ovisi o tome hoćemo li birati na način da uopće ne znamo da biramo ili ćemo to činiti svjesno. Uvelike je još uvriježeno vjerovanje da drugi biraju za nas i da drugi određuju našu stvarnost. Na toj razini svjesnosti to se tako i doživljava, ali je to još uvijek naš izbor. Svjesno birati znači biti u potpunosti osviješten da smo mi ti koji donosimo odluke i da smo za njih, također, odgovorni. Hoće li te odluke proizlaziti iz straha ili će one proizlaziti iz ljubavi, ovisi o stupnju naše osobne i kolektivne osviještenosti.
Autor nam, također, poručuje da svaki uvid, svaka interakcija s drugim bićima, svaki događaj, ostavlja neizbrisiv trag i zauvijek nas mijenja. Naše energetsko polje više nije posve isto. Intenzitet promjene ovisi o koherentnosti energetskog obrasca koji na nas djeluje. Oni, koje će sadržaj ove knjige privući, ne mogu biti inkompatibilni energetskom obrascu svjetonazora kojeg ona nudi. Da će temeljito biti uzdrmani i zauvijek promijenjeni, o tome je suvišno i govoriti. Predivno je znati da imaju izbor, a time i odgovornost, da to učine ili ne!
Maja Cvjetanović Laboš
DONATOR: autor knjige i naš autor Slavomir Cune Miljević
srce
ISPRIČAT ĆU TI PRIČU
Jorge Bucay
Ispričati priču jedno je od najvećih umijeća. Pričanje je u samoj osnovi jezika i ima ne samo zabavljački već i ljekovit učinak. Jorge Bucay, slavni argentinski terapeut i još slavniji pisac, u svojoj je međunarodnoj uspješnici Ispričat ću ti priču pokazao što sve priča može. Glavni junak knjige, mladić Demian, dolazi psihoterapeutu Jorgeu tražeći odgovore na pitanja koja si svaki mladac postavlja. Pričajući mu priče, od grčkih mitova preko japanskih parabola i učenja zen-budista do priča europskih naroda i onih koje sam izmišlja, Jorge mu pomaže da upozna sebe i prevlada svoje predrasude. Iako pokazuje da život nije jednostavan, već naprotiv vrlo kompliciran, ova knjiga prepuna je optimizma.Bucay je majstor poante...šarmantan, duhovit, s uvijek spremnim odgovorom.
Jorge Bucay otkriva da je pripovijedanje najjači i najbolji lijek za sve, da bez govora nema čovjeka i da bez komunikacije nema ljudskog društva.
Bucay je majstor poante...šarmantan, duhovit, s uvijek spremnim odgovorom.
DONATOR: 
Čestitamo nagrađenima!
Za preuzimanje vaših nagrada javite se našoj Maji na majalabos@gmail.com
Svima ostalima više sreće u sljedećoj temi mjeseca
bglavac
irida
