Prva pomisao na ovu temu mi je; a zar treba miriti nečija uvjerenja? Osjećam se pomirenom sa sobom i svijetom koji me okružuje. Promišljam, da li sam s nekim posvađana? Zaključujem da nisam.

Obzirom da sam odlučila nešto reći na ovu temu vodiću se starom dobrom izrekom. „Prije nego upotrijebiš jezik, uključi mozak“.

Iako u zadnje vrijeme slušam o kaosu na sve strane, a osobito u svjetskim razmjerama monetarne politike i raznih socijalnih previranja, mene osobno se to ništa ne dotiče. Što je razlog tome, pitam se? Razlog je prosto znanje da situacija nije onakva kakvom je se predstavlja u medijima koji informaciju serviraju u javnost. To je bezpotrebno sijanje panike i straha, a da bi se zakamufliralo neko drugo ekonomsko ili političko djelovanje. Jednostavno toj negativnoj energiji ne želim nadodati svoj energetski potencijal. Moj potencijal je pozitivno uvjerenje stare narodne poslovice: „mene niko neće preveslati ili prevesti žednu preko vode“, ma koliko se oko toga trudio i ma kakve mu bile zakulisne igre. Uvjerenje: „Amerika sila prevelika“ na mene nema nikakvog utjecaja. Uvjerenje o panici i strahu kod mene ne prolazi. Amerika je na ovim prostorima napravila što je htjela, a na drugim svjetskim prostorima gubi svoju agresivnu moć.

Ako se okrenem svojoj državi i stanju u njoj, ni tu ne vidim nekih problema koji se ne mogu sasvim mirno prevazići. Njene strukture koje su mi na usluzi sve djeluju u skladu sa mogućnostima; školstvo, zdravstvo, sudstvo. Osjećam se sasvim sigurnom. Nisam gladna, nisam žedna, krov nad glavom imam, šporet imam, imam i od čega živjeti, auto imam, slobodno se krećem kud god mi se ćefne. To sve vidim i u svojoj okolini koja me okružuje. Tu vlada mir, red i rad. Imamo sve što nam duša poželi u okvirima normalne dostatnosti. Niko mi ne brani da se družim s kim mi je god mila volja. Uočavam da svi ljudi koje fizički poznajem žive daleko bolje nego prije deset godina i sama sam među njima. Vozimo se novim automobilima, krećemo se novim prometnicama, u okolini niču novi društveni objekti za opće društveno dobro. Uopće ne kužim od kuda toliko ne zadovoljstvo o kojem se toliko priča. Korupcija: ili novoizgrađena radna struktura menadžerskih posredovanja u ekonomskim poslovima je općeprihvaćena zapadna društvena norma kapitalističkog sustava vrijednosti. Kad smo mijenjali društveno uređenje, pristali smo na tu vrijednost, htjeli mi to priznati ili ne.

Osjećate li se vi vrijednima kada idete kod doktora i nosite mu piće, cigarete, bombonjeru, kafu ili nešto drugo? da bi vam dao bolje lijekove ili vas ljepše i srdačnije primio u posjet. Kada idete u posjetu svojim rođacima ili prijateljima, zašto im nosite poklone? To je isto korupcija. Želite biti prihvaćeni ili se odužiti za nešto što ste i sami dobili. Uzmemo li da je to naš mentalitet onda imamo ozbiljnoh problema sa samim sobom i svojim samopoštovanjem. Gledamo li na to sa razine, da dajući nekom drugom više dajemo sebi to je duhovni aspekt dijeljenja i dobivanje za uzvrat onoga čemu se nadamo. Ako neko nije shvatio da ne živimo u socijalizmu neka se probudi. "Što smo tražili malo smo dobili", ili nismo bili svjesni što tražimo? Možda nam nisu sasvim jasne općedruštvene norme ne ispravnog i ispravnog ponašanja. Niko nam osobno ne brani da ih usavršavamo po našem nahođenju. Možemo mijenjati sebe i svoje ponašanje a tim činom se mijenja i općedruštveni stav pojedinca. Želimo li to mijenjati, trebamo privući mnogo više pojedinaca koji će se ponašati na prihvatljiv način za sve strukture društva. Dakle, korupcija vuče korijene iz mog doma ja takođe dajem poklone kad me se pita i kad me se ne pita, a iz vašeg?

Kopanje po kantama da bi se preživjelo? Moram ustanoviti da je to mali broj ljudi i uvjerenja sam kako ne bi trebao niko kopati po kanti. Ali evo jedan primjer kopanja po kanti onoga koji bi mogao jesti zlatnom žlicom. Moja šogorica. Dvije kuće, dva apartmana, troji podstanari, holandska mirovina i hrvatska mirovina. Na svoje oči vidjela sam da kopa po kanti. I što sad? Da je žalim, osuđujem možda? To je njezina odluka, kao što je odluka svakoga ko bira na koji način će doći do nekih dodatnih sredstava, trebala mu ona ili ne. U krajnjem slučaju bolje je pošteno kopati po kanti za smeće nego krasti.

Uopće ne vidim razloga zašto ne bih vjerovala životu i vlasti koja mi je sve to omogućila, da živim, slušam i da vidim, pa da odaberem; ovo neću, ovo hoću. Imam povjerenje da će me izabrano političko vodstvo štititi i podržavati moj rast, razvoj i uspjeh. Uvjerenja sam da je u takvom okruženju svaki zdrav građanin sposoban preživjeti na pošten način ne ugrožavajući niti sebe niti svoju okolinu. Ni malo me ne zanimaju Europske integracije i njihova ekonomska ili neka druga nemoć ili moć. Ali, ako ću gledati s fizičkog nivoa svoje zemlje, ekonomski su moćniji i napredniji u nekim znanjima, na nekim poljima privrede, a na nekim i nisu. Država u izolaciji teško može preživljavati i napredovati istim tempom kao ona koja nije u izolaciji i ima slobodan izbor kretanja ljudi i kapitala. No za to se ima ko brinuti, a to je izabrana vlast. Ne vidim zbog čega bih se ja trebala miješati u njihove poslove, osobito zato što ja o tome nemam pravu informaciju. Pravu informaciju o kretanju političke i ekonomske situacije u zemlji i izvan nje imaju više vladajuće strukture. Vjerujem da su oni pametni ljudi i da će u okviru te pameti i spoznaje prave situacije učiniti najbolje što budu znali. Uvjerenja sam da je moje brinuti se kako ću održavati svoje zdravlje, pošteno zarađivati svoj kruh i održavati svoj dom, a da im ne stvaram svojim pogrešnim razmišljanjem i uvjerenjima, koja kao realnost ne stoje, dodatne poteškoće u njihovom radu.

Što se tiče privrede o kojoj pjevaju i ptice na grani, ona će u okviru slijedeće četiri godine procvjetati na vrlo lijep i neobičan način. U prirodi vladaju tri sile; razaranje, održavanje i stvaranje. Razaranje smo prošli u ratnom periodu i par godina iza toga, slijedilo je održavanje. Sada slijedi izgradnja (stvaranje). Sve te sile djeluju i svakodnevno, a periodično u našoj zemlji se smjenjuju svakih devet godina i četiri mjeseca. Veselim se tom viđenju i jedva čekam njegovu realizaciju zbog svih onih ljudi u kojima još vlada realan strah za preživljavanjem i održanjem vrste. U takvom okruženju, kada nestane straha i zavlada hrabrost za preživljavanjem bitno će se poboljšati i međuljudski odnosi u komunikaciji u domu, okolini i međususjedskim odnosima s drugim ljudima i državama koje su potencijalni ekonomski partneri u međuosnosima. Tada će lako biti graditi privredu i osobno zadovoljstvo, na ispravnim doprinosima svakog sudionika u obitelji i društvu.

Na pitanje, treba li na magicusu miriti različita uvjerenja, odgovorila bih odlučno; ne treba. Ovo je portal na kojem duhovno rastemo, razvijamo se i lučimo različite uspjehe. Uvjerila sam se na svojoj koži da je ne uspjeh pokatkad bolji od uspjeha, jer nas potakne na promišljanje da djelujemo na drugačiji, konstruktivniji i pristupačniji način. „Mudrost je majka prirode“ svakog bića na različit, a opet tako sličan način. Stav je to koji korijene vuče iz prirodnih zakona akcije i reakcije. Zato se osobno ne bih osvratala na žestinu u komunikaciji bilo kakvog komentara, mada žestinu, sigurno sa ovom razinom duhovne svijesti ne bih upotrebljvala.

Zaključujem kako sam i počela. Uvjerenja sam, da je sve dobro u mom svijetu. Želim dobro i mislim dobro svakom živom stvoru. Pomirena sam sa sobom i svijetom koji me okružuje. Želja mi je da takav ili sličan mir i sklad, svako iskusi u svojoj duši, osjećajući se zdravo, snažno, zadovoljno, uspješno i srećno u zajednici u kojoj egzistira.