Svaka njezina pjesma je
jedan istinski ushit,
jedno autentično metafizičko
i mistično iskustvo.
Ne traži da te itko žali….
Ne odnosi se prema životu ….
Kao prema patnji…
Zar ima imalo smisla….
To takmičenje…
I dokazivanje…
Da je tebi u životu…
Bilo mnogo teže….
Da je bol ono što te veže…
Razdvaja od sreće….
Kad bi ti rekao …
Da ne gaziš pravo…
Nego da gaziš sebe….
Da ta sol na tvojoj rani…
Nije od mene….
Ja bi je zacijelio…
Ali ne mogu kad se braniš…
Toliko si vezana….
Za sva iskustva….
Nisu to trofeji…
Spakiraj ih i spremi….
Ima nešto što još nisi probala…
Daj se okreni…
Prema meni….
Njezine pjesme se mogu čitati
kao meditacije, mogu se nositi
poput svjetiljke koja osvjetljava
put pred nama.
Kad vidiš da sam tužna….
Nemoj plakati zbog toga….
Ako jednom odem ….
Uzmi nešto što se ponavlja…
Pronađi mene u tome…
Pa nećeš imati osjećaj…
Da sam daleka…
Nemoj me sa tugom dijeliti….
Ne bi se htjela u tome skrivati…
Nađi neku pjesmu…
Upleti me u dobar ritam…
Ako me već ne želiš pustiti…
Uradi da ti život bude….
Priča jednog čovjeka…
Koji zna kako živjeti…
Tad ću rado dio tebe ostati…
Ako vidiš da sam tužna…
Ti budi sretan…
Tako ćeš tugu umanjiti…
Ako vidiš da me nema…
Ti budi još stvarniji.....
Uradi nešto da se zaljubim…
Sa ljubavlju ne možeš pogriješiti…
Ona je naša kap i baš smo sretni što pada u naše magično jezero...
Blagoslovljeni smo
i zahvalni za njezinu poeziju.
Kap, čestitamo ti od srca!
bglavac
irida
edin.kecanovic
