Konačno dočekavši lijep i sunčan dan, i to kao poklon Svjetskog dana zaštite okoliša, naša tročlana družina( Borisu i meni pridružio Mladen), krenula je preko Gračana iz Pustodola, do Kanjona potoka Snopljak.

Ovaj puta, mene su "prale" neke čudne energije, ali je na kraju sve ispalo više nego super.

Odmah kod parkirnog mjesta, dočekao nas je mali "ukroćeni" potok, i uspon preko strme brane.

Pogled sa brane

 

Prije samog uspona podjelili smo zagrljaj ogromnom stablu jablana, čiju vrstu po šumi do sada i nismo uočili.

 

 

I pozdravili vedro nebo sa kojega nam je domahivao Mjesec, tko ima dobro oko, uočit će ga iznad oblaka:)

Pravi trenutak za izvlačiti Zen Tarot kartu koja nam dodijeljuje temu izleta svakome ponaosob.

 

 

I ovaj puta šum se "naoružala" svakojakim preprekama, prirodnim barikadama, mokrim i blatnim stazama, te lokvicama vode.

 

 

Sjećate se naših prijatelja punogalavaca?Sada su narasli, udebljali se, jurcaju po muljevitom dnu , a neki su se već preobrazili u malene žabice.

 

Naišla je i jedna kišna glista

 

I maleni zrikavac

 

Putem smo naišli i na rudnik, a da bi ga se pogledalo, moralo se spustiti niz brdo, te sam odlučila dečke pričekati gore, malo prošvrljati po grmlju i nisam pogriješila:)

Rudnik je pokusni rov iskopan 1956. g. u potrazi za rudom željeza... uz potok Pustodol

Dok se vrijedna ekipa dala u potragu za rudnim blagom, mene je priroda razveselila dvijema divnim četverolisnim djetelinama, pozamašnih dimezija

 

I prekrasnim plavetnim zvončićima

 

 Dečki su bili ushićeni rudnikom, a usput su mi donijeli i nekoliko lijepih kalcitnih "kamenčića".

Ove slike  rudnika poslikao je Boris:)

Ulaz u rudnik

Šišmiš

 

 

I ambijent kada se isključe baterije.Totalana kmica.

 

Krenuli smo dalje svjetlijim stazama...

Putem smo susreli nekoliko gljivara, malo sam zavirila u njihovu košaricu, i kao što su nam rekli, gljiva baš i nema, ali ako bude sunčanog tjedna, za sedam dana bit će ih puna košara.Za sada ovoliko.

 

Jedan nas je priupitao, putujemo li u nebo, što je meni bilo smješno, dok nisam čula da staza kojom hodamo nosi naziv Put u nebo, jer uskoro slijedi uspon uz brdo.Vrlo slikovit naziv.

Stigli smo do ušća potoka Lipje i Snopjak, koji zajedno tvore potok Pustodol, koji nas je cijelim putem pratio svojim žuborenjem.

 

Ušće dvaju potoka

Mi smo krenuli desnim potokom,a lijepo nam je pisalo...

 

 

 

Potok je divno divlji,međutim, od kiša je tlo blatno, a stazice i nema, pa smo preskakali sa jedne na drugu stranu potoka, preko kamenja, balvana, bilo je proklizavanja...

 Nasmješeni Mladen

 

 

Opet me počela "prati" ona divlja energija, pa sam se odlučila za povratak do auta.Shvatila sam da nisam niti spremna niti opremljena za ovu današnju avanturu, jer tenisice u kojima mi se kliže, ne stvaraju mi sigurnost koju volim pri hodu, a pasti u vodu sa mobićem i fotoaparatom, bila bi mi malo preskupa avantura.

Dečki su nastavili kroz kanjon potoka Snopljak koji je dalje bio i puno strmiji, sa više stijena i slapova te time i teži za hodati, pa su bili mokri od padanja, sklizanja i veranja uz slapove.Pravi šumski gerilci:)

 

 Uslijedio  je moj povratak kroz šumu, nekih tri četvrt sata, sama.Sada kad se toga prisjetim, pa i to je svojevrsna avantura, biti sama u šumi.Naravno, nismo sami, život vrvi na sve strane, ali treba se i znati snaći, a meni je to sasvim dobro išlo.

Svjetlost me ionako pratila cijelim putem:)

 

U očekivanju ekipe, odlučila sam se skinuti i posunčati, što je potrajalo nekih dva i pol sata.Osluškivala sam ptice, i mislim da sam uspjela razaznati nekih deset vrsta ptičjeg pjeva.Najglasniji je bio djetlić, a meni se posebno dojmila ptica koja kada pjeva kao da svira u frulicu, te još jedna koja se rijetko javila, a nalik je malom staklenom zvoncu.Uz žuborenje potoka, i sunčevu svjetlost i toplinu, priroda mi je priredila pravu simfoniju za sva osjetila.

 

 

Malo šumske divljine, malo šumske nirvane, sve se danas pretakalo jedno preko drugog, a na kraju priče opet je priroda uspješno potaknula neke unutarnje procese na preobražaj , na samo njoj svojstven način.

Tako bih mogla i okarakterizirati energiju koja me pratila na ovom izletu, divlje-nirvanička, dvije krajnosti koje su se u meni susrele.

Usput su Mladen i Boris odlučili promjeniti pravac povratka autom, kao što je Mladen rekao, kada je već ovo bila avantura, hajdemo otkriti još jedan novi pravac koji nas vodi kući...

 

Do slijedećeg izleta, kao doviđenja, jedna lijepa šumska poruka svima:

 

Napomena: Ovaj serijal ne bih stavljala u Temu mjeseca.Hvala!