Kažu da svaka kuća ima svoju energiju, i svatko je napuni svojim duhovnim vibracijama..
Ja svoj dom volim, i koliko god se umorna vraćala, sa puta ili posla, uvijek si napunim baterije kada uđem kroz vrata svoga doma..
Ove godine sam malo više obnovila fond svojih ljekovitih biljaka, a bogme i posadila koje drvce..Uglavnom, svi su mi se primili.. Kažu da je svako drvo dragocjeno i znači kao jedna pluća za čovjeka..
Ostvarila mi se želja, i pronašla sam sadnicu Ginka, koji me uvijek podsjeća na ono pradavno vrijeme, kad su Zemlju prekrivale stoljetne paprati, a kopnom haračili dinosauri..Ginko i jest ostatak toga vremena..Preživio je sve, i ostao nam kao uspomena..A i ljekovitost mu nije za zanemariti..Napravit ćemo malu ploču i urezati datum kad smo ga posadili: 12.06.2014.. Neka ostane iza nas kojih stotinjak godina...
Proljetos u parku sam pronašla mladice divljeg kestena i lipe, te japanske kruške..
Kruškica i lipa su se primile, ali me kestenčić fascinirao svojim prvim listićima.
Ove godine sam posadila kadulju, lavandu, a Ehinaceja se raširila kao da želi pokazati da je ona glavna i najljepša..
Kadulja i Lavanda, pričaju svoje međusobne tihe priče..
A Ehinaceja šuti, i uživa pod brižnim okom Vilenice Wendy..(Hvala, Sara na sadnici!!)
Tu je i Smilje, koje se sasvim dobro snalazi u ovoj slavonskoj ravnici
a Pelin čeka svoju berbu..
Komorač u bašti je daleko premašio moju visinu..
Sada je već dvogodišnjak. Kažu da ga je dobro malo narezati i staviti umjesto zelene salate u sendvič ili napraviti od njega dresing za salatu, staviti ga u jogurt, dodati malo češnjaka, kiselih krastavčića, i bude poput tartar umaka..
Kopar je nešto manji i niži, ali i on je kao začin nezamljenjiv u sosovima i varivima..
Baštu svi zajednički obrađujemo, i to je dobar način da se okupimo i djecu malo "otrgnemo"od virtuale..Kontakt sa zemljom sve nakupljene negative odnese kao od šale..
Rajčica se treba ponovo vezati, a paprika pomalo opet opljeviti..Sve što opljevimo, ostavljamo iz biljke, da štiti od jarkog sunca..
A kupus ostavljam u blagoj sjeni.. I on čeka vrijedne ručice da ga malo urede..
Krastavce sam ostavila da stvore prirodan tepih, i tako se zaštite od žege, a još malo, pa ću ga prskati juhom od preslice. Dobra je protiv Plamenjače..
Tikvica je vrhunska..Još koji dan..i pravim salatu..
Volim je samo par minuta prokuhati, narezanu na kockice, ohladiti, dodati limun, maslinovo ulje i češnjak, i jesti kao salatu..
U povratku iz bašte, pozdravim svoje pernato društvo, častivši ih svježe nabranom travom i šakom dvije kukuruza.. Ah..kokice su moj neiscrpan izvor inspiracije. Dobih proljetos na poklon gusana i gusku, pa sad oni šefuju među kokošima. Ni pijetao sa njima ne može na kraj..
I tako..nakon svega, na terasi, uz zasluženi odmor, popričam sa mojim ružama, Dragoljubima, Muškatlima, i..Runolistom..Kupila sam ga, jer me oduševio svojom nježnošću..Pa se sjetim mladosti i mojih dana u planinarskom društvu..Prvi puta na Vlašiću na samom vrhu..nasmiješio mi se Runolist..Nekako tiho sam željela da ga imam i u svom raju..I eto..tu je..Nadam se da vas nisam zamorila svojim slikama..
Ono što ma usrećuje i odmara, i ovaj puta dijelim sa vama..
vaša Wendy..