.....konačno Pariz....nakon 30 godina.... ulazim u Metro....kad tamo dobrodošlica...

snježna mećava kakvu nisam nikad vidila u životu dočekala nas je na Place de la Concorde... što je ovo? ...pitali smo se u glas

.


.... les bateaux mouches bez problema voze ...kao da ništa ne primječuju....a snježne pahulje ko 5 kn padaju posvuda i prekrili su cestu za manje od pola sata...

.

...a ja po svaku cijenu želim preć Champs Elysees...i zapjevat.... ali se vrijeme već preokrenulo i sad pada ledena kiša ... kišobran je bespredmetna stvar i moja frizura konačno popušta pred jačim neprijateljem

.

...ništa što vruća čokolada i grog nisu riješili.... i stoga sam sjela.... jesenje lišće svuda po podu gdje je ostao suhi pločnik ...led na čizmama...topli napitak i nevjerovatna situacija da sjedim na ulici u kafiću....nasred Champs Elysee-a i pijem čokoladu sa šlagom i SMSam okolo...dok se smjenjuju snježna mećava i ledena kiša..... neprocjenjivo!

...a zatim sam išla u Metro da malko osušim glavu...

.

....desetak sati poslije.... isto mjesto....ali druga vremenska prognoza....sad je opet jesen....i kao da ništa nije bilo....

.

...i zato sam zapjevala od srca....

"Au soleil, sous la pluie, à midi ou à minuit
Il y a tout ce que vous voulez aux Champs-Elysées"