Najbolji i događaji dešavaju se spontano.Tako smo Boris i ja nakon rođendanske fešte naših dragih prijatelja Željke i Dana, odlučili proskitati po šumi pred sumrak, točnije oko 19,30h.

Svjetlosni zagrljaj šalju vam Dan,Željka,Safiris i Boris ♥♥♥♥

♥

 

Šetnja je zamišljena kao kratak udisaj šumskog zraka, jer Boris je friško operiran, od samog zahvata je prošlo tek tjedan dana, i ovo mu je bio prvi duži boravak u prirodi.Još prije mjesec dana, polusatnu šetnju sigurno ne bismo nazvali dužim boravkom, ali eto:)

 

Odabrali smo nam znane Horvatove stube, točnije rečeno, livadu uz stube, do koje vodi kratak puteljak među borovom šumom.Vožnja do samog cilja bila je pravi užitak, uz otvorene prozore, naudisali smo se svježeg šumskog zraka, koji je na momente mirisao na mediteranski krajolik, zbog eteričnosti samih borova.Temperatura je bila sigurno desetak stupnjeva niža nego u gradu.

 

 

Bajkovite stjene, iznova i iznova prelijepe

 

 

Putokaza je bilo na sve strane

Patuljkova špiljica.... gore?

Ili niže...

 

 

Niže nije išlo:):):)

Boris mršaviji desetak kilograma.

I tko kaže da priroda  čovjeka ne cjedi;)

 

Još  šumskih ljepota

 

 

Sramežljive ciklame

 

 

Stube će pričekati bolju kondiciju i pripremu

 

 

 

 

Sljeme u sumrak u pratnji Mjeseca

 

 

Šumska ljeska

 

I povratak na magličasti asfalt.Izračunali smo da je put u jednom smjeru vodio kroz 17 km.

 

 

Magličaste slike, vlagom ispunjen zrak, i šumska pozivnica u našim dušama već poziva na nova druženja:)