Šani… iliti Saturn!

 

Unazad nekoliko mjeseci, mantram planetarne mantre, lijepe su mi, ispunjavaju me, i „sjele“ su mi što bi se reklo od prve, čak i mantra za Saturn koji u Jyotishu glasi za planetu sa zloćudnim djelovanjem. Kako je prema Jyotishu on vladar mojeg podznaka, odlučila sam ga malo „ojačati“ mantranjem, pa sam krenula… i, stop! Nekako sam upadala u tužnjikava stanja, nailazile su prepreke, pa mi je prijatelj koji me povezao s mantrama savjetovao da malo sačekam. Probala sa nanovo kroz neko vrijeme… i opet stop! Ok, kažem sebi samoj, ma doći će vrijem i za Saturn. I došlo je.

Subota, dan kojim on vlada, dan koji poziva na pomaganje bićima kojima je to potrebno, siromašni ljudi, ptice u parku, posebno gavrani, njih Saturn voli, napuštene životinje… čekaj malo, napuštene životinje??? Pa nije li sklonište za napuštene pse idealno mjesto da Saturn pokaže svu svoju moć, onu dobru stranu, učiteljsku.

A kako sam sve to povezala? Pa nekako mi je umom spontano zapjevala Saturnova mantra, i osvijestila sam da je pravi trenutak, kako za mantranje, tako i za djelovanje. Poznavajući sebe, kroz anđele sam naučila da je najljepše učenje kroz igru, a najviše volim igru sinkroniciteta. Nije dugo trebalo da se povežemo Šani i ja. Otvorim fb i odjednom krenu slike s gavranima, šećem se sa Zenom po parku, nigdje niti jedne ptice, kad naiđem na dva prelijepa gavranova pera, a najljepša poruka pristigla mi je jedne subote ujutro, dok smo se skupljali pred odlazak u sklonište. Uočila sam na jednom stupu velikog gavrana, na susjednom stablu bilo je jedno omanje jato gavrana, sve sam uspjela i pofotkati.

 

 

 

Dok smo se vozili do skloništa, na skretanju prema Sisku, pored ograde… pogađate, gavran. I tako mi se svakodnevno Šani javi, preko gavrana. Međutim, kako je Šani učitelj, jedna od lekcija je da ne budem usmjerena na traženje znakova, nego na svoj cilj, jer taman kad sam se zaigrala, i počela tražiti znakove, nekako se u meni rodila spoznaja da sve treba biti spontano, neočekivano, i da će se znak pojaviti u meni prepoznatljivom obliku i trenutku. A unazad par dana, u parku nisam primijetila niti jednog gavrana.

 

Očekuj neočekivano!!!  Tako sam na fb naišla na fotku  maskiranog gavrana, koja me i nasmijala i oduševila. I još jednu fotku koja je rječitija od svih riječi.

 

 

Međutim, zašto sve ovo pišem?

Anđeli Šani, molitva, mantranje… sve su to pločice kojima popločujem svoju životnu stazu. Trenutno proučavam Jyotish, pa je Šani zasjao. A učinak svega toga? Šani, zaštinik napuštenih i siromašnih, podario je udomljavanje pasa koji su teško udomljivi, stariji, mješanci, crni, neprilagođnog ponašanja, pred eutanazijom.

Šani me povezao s predivnim ljudima, volonterima udruge „60+“, koji lavovski odrađuju dio vezan uz brigu i udomljavanje pasa, i u svakome od njih vidim učitelja bezuvjetne ljubavi, ali Šani upozorava i na skromnost, na lekciju o vlastitom egu, koji bi mi mogao uzletjeti i strmoglaviti se ukoliko se uzoholim iz bilo kojeg razloga.

 

 Stoga, Željka, polako, strpljivo i s puno ljubavi naprijed!

 

I znam da kroz sve to progovara božansko u nama, jer ono je u svemu, u Šaniju, gavranima, psima, ljudima, našim mislima, riječima, djelima… u svemu… i u meni!

 

Igra se nastavlja…

 

Hvala!

 

Namaste uz svjetlosni zagrljaj!