Na Borisov poziv okupila se sedmeročlana ekipa.Uz Borisa, tu su sada Saša iz Pariza, naša Sydrah-Tanja, Ana Marija, Mladen, Damir i ja.Odlučili smo se na kraći izlet po poznatom markuševečkom terenu, od kamenoloma do izvora i natrag,ipak je ljeto, sa dosta vlage u zraku, ali i super dobrog raspoloženja.
Kada smo se Sydrah i ja sparkirale ispred Borisove kuće, u susjednom dvorištu nas je dočekao ovaj mali angora zečić, albino,a izgledao je kao pahuljica na vrtnom tepihu.Mali se jedva poslikao, neuhvatljiv je kao i vilini konjici i naranđasti leptiri koji su nas većim dijelom puta preletavali.
Ekipa u pokretu...
I gle...Bojkić u vrtnoj zibalici, tek toliko da zna da mislimo na njega i njegovu planinarsku ekipu,puuuuuuuuuuuuusa:-*)
Magicusi okruglog stola vježbaju proročke vještine
I kreću dalje do izvora.
Šuma nam je usput darovala plodove raznih boja i okusa
Šljive...
Kupine...
Vrijedne pčele na proputovanju...
Čudnovate gljive...čudni indigo otisci...
Šumski konzilij u viziti;jestivo...ili ne-jestivo?
Tad je majstor od zanata, Damir, pokazao što je pravi vrganj:)
Ahaaaa, vidite!
Naravno, vrganj se već sigurno sljubio u tavici s jajcima.Nadam se samo da je eksperiment uspio;)
Eto nas i skoro na izvoru...
Nožice se već brčkaju...
Ovako okrijepljeni i pročišćeni, blistamo...
Iznenada je Boris začuo zov šume, naravno, uz prirodno šumsko pojačalo to i nije neki problem...
Štoooooo, zagrljaji,aha!!!
Eto ga na, već je u akciji!
Ni ostatak ekipe ne zaostaje...
I nebo se nasmješilo:)
A okeco,eh...;)
Na istom dijelu staze, puž golač...
I cvijetići koji su nam rekli da smo blizu izlaska iz šume
Ispratio nas je pas čuvar, malo živčan ali tako je to u gradu...
I taman kad sam si pomislila kako mi se ne bude dalo stavljati slike na Magicus, uočim ovu tablu,hm,big sister sve budno prati;):):)
I što dalje reći... ljudi, bilo nam je prekrasno!!!