Ovih dana ( i noći), često sam odlazila u šetnje, i snimala svojim fotoaparatom...

Čudesni su ti snimci, koji zaista pokazuju da izvan naše "vidljivosti" sve vrvi od dragih, nevidljivih bića..

Noćas sam uslikala nešto čudesno na nebu, jednostavno, nije se htjelo smiriti pred mojim fotićem..bila sam ljuta, ali uspjela sam "to" nestašno svjetlo ipak uloviti.. No, o tome u drugoj seriji slika..

Evo, počinjem prvom fotografijom...

ovdje je inače bila farma, klaonica, i hvala nebesima, više ne postoji..Vjerujem da ovaj snijeg orbova ipak pokazuje prisutnost tih energija-duša..

Često mi se orbovi slažu u formacije, vole se igrati, i točno osjetim ljepotu te igre kad gledam fotografiju..

 

No. da ne bi bilo zabune, ono, tipa, to je od blica, ili, samo se vide noću, evo jedne slatke jutarnje slike..Prevarila sam i našeg psa Lorda, koji je spavao (jer da me čuo ustao bi) i one drage anđele-orbove koji su nad njim bili..Malo su drugačiji od uobičajenih orbova...

No u mraku bude svega, pa i skrivenih, arhetipskih bića..Ovo zubato biće nalik vuku, pored orba, možda ne ulijeva povjerenje, ali ga poštujem..Onako, praiskonski istinito..

 

Ovo dalje je istinska silueta vuka..Ja ih obožavam..Još od paganskih starih dobrih vremena..

I na kraju, jutarnji pozdrav od mene, i malenog orba koji mi se htio podmetnuti umjesto sunca..A ne..sunce još nije izašlo..