Oblačan i kišni dan u gradu, naveo nas je na razmišljanje, poći ili ne poći u šumu. Odluka je pala, krećemo!
Ovaj put posjetili smo Markušavečeki kamenolom mramoriziranog vapnenca, gdje nam je priroda poklonila kristale kalcita,pošli smo do kućice na prijevoju Njivice, nastavili prema dva izvora, Mrzljak gornji i donji , te se spustili do Baćuna.Jučer je naša družina brojila šestoro članova, jer su nam se pridružile Ana Marija i Ratka.
Na samom početku prošli smo pored kuća sa zanimljivim i lijepo uređenim vrtovima
Kapelica Srce Isusovo
Krenuli smo put kamenoloma
Na samom ulazu dočekao nas je natpis Paintball, za sada neuređeno "igralište"
Čim smo ušli u kamenolom, dali smo se u potragu za kalcitnim kristalima, te smo naišli na pozamašnu odvaljenu stijenu tog kristala.Boris i ja smo ponijeli čekiće i prionuli na posao, pridružila nam se Lucija, dok je ostatak ekipe lješkario ili lutao po stijenama.
Nekoliko lijepih kristala za ponijeti kući
Nakon ove fizičko meditativne aktivnosti, na red je došlo izvlačenje anđeoskih i Zen Tarot karata, te njihovo tumačenje, a ugođaju je pridonio i malen drveni okrugli stol sa šest panjeva koji služe kao stolci, upravo toliko koliko broji naša planinarska družina.
Ovako osnaženi krenusmo put kišne šume. Još uvijek je vrijeme bilo neodređeno, i nismo znali što nas čeka, ali gledajući sve nas kao cjelinu, pratila nas je interesantna bezbrižnost u tom pogledu.
Većinu uspona, pratio nas je Markuševečki potok,njegov žuborasti pjev, i šuma koja je u ovih tjedan dana od prozraćne šumice postala đunglasta.Preobrazba u raskošnu odjeću, koja je uz vidljivu ljepotu nudila i pravu aromaterapiju.Kako je vjetrić popuhivao, do nas su dopirali svakojaki miomirisi, a mi smo onda odgonetavali kojoj biljci pripada trenutni cvjetni miris.
Grm divlje koprive, čiji su cvjetovi puni mednog soka...isprobano na licu mjesta:)
Đunglasti tepih
Kišom okupano lišće
Ostatak nekadašnje šumske kućice
Usput smo naišli i na tunel koji danas služi za uzgoj šampinjona.Nismo nikoga vidjeli na ulazu, ali sam malo zvirnula i napravila ovu fotku
Dalje smo krenuli šumskom stazom do bajkovitog izvora koji nas je okrijepio u svakom pogledu
I dalje smo bili vođeni Markuševečkim potokom
Cijelim putem kroz šumu postoje ugodna prirodna odmorišta, gdje se može malo malo predahnuti, i okrijepiti se prema želji i potrebi.
Nastavljamo prema Dva izvora Mrzljak gornji i donji, gdje je ekipa probala izmjeriti širinu potoka na jedan neznanstveni način:)
A ja sam malo čeprkala po potoku i pronašla lijep kamenčić
Duž cijelog potoka postoje male lokve zaostajale vode u kojim vrvi život.Ova je prepuna punoglavaca, koji se na žalost vide samo na puno uvećanoj slici.Desno je odraz drveća u vodi, a ove sitne malene crne točkice u vodi su punoglavci.
I povratak je bio više nego zanimljiv.Morali smo pripaziti na "divljač" na putu, a da ne bismo pogriješili, šuma je budno pazila na svaki naš korak.
Šumski jelenak bez rogova:)
Puž golać
Budno šumsko oko
Zeleno srce usred lišća
Svjetlosni zagrljaj kao zahvala šumi
Moćno drvo
Zagrljaj kišne šume
Kada bih uspoređivala energiju prošlog izleta sa energijom jučerašnjeg izleta, mogla bih onu prethodnu nazvati pročiščavajuće - uzdižućom, ovu jučerašnju relaksirajućom.
Nevjerojatno, kako šuma nudi utočište i zaštitu, jer uprkos kišnom vremenu mi nismo pokisnuli,već smo cijelim putem bili zakriljeni smaragdnim kišobranom sačinjenim od krošnje drveća.I dok nam mediji nude kišnu prognozu, loše biometeorološke prilike,uz koje idu glavobolja i bolovi u tijelu, kišna šuma nudi zdravlje, okrijepu, vitalnost i što je najvažnije zajedništvo prirode i ljudi.
Svjetlosni zagrljaj u pravom smislu tih riječi:)