Pakleno je bilo tog jutra, ali dogovor je dogovor a ja do njega držim i tako točno u 2h došla sam pod kopito najpoznatijeg konja u Hrvata. Mozak mi je zakuhao na 37 st. pa sam se sklonila u hladovinu konjske pozadine čekajući da Mirjana zvrcne...

...i zvrcnula je i kazala dođi do kavane Hotela Dubrovnik, znaš gdje je to?....Kako ne bih znala odvratim ja. Veselo sam potrčala, našla suncobrane sa natpisom i počela pretraživati goste. Isuse, nije moguće da sam tolika plavuša. Ili ne znam gdje je kavana Dubrovnik ili više ne znam kako izgleda Mirjana. Nazovem je usplahireno i kažem joj.....nema te u kavani....ma kako nema, tu sam....ne vidim te Mirjana....pa ni je tebe, ali ja sam ispred kavane, ali gdje si ti?.....ajme, okrenem se za 180 st. a ono Mirjana 5 metara od mene...:))

Sjele smo i naručile , ja makijato a ona limunadu. Konobar je rekao....gospođo nemamo limuna...Mirjana je podigla lijevu obrvu sa čuđenjem i odgovorila....onda molim kavu i čašu vode sa kriškom limuna.....e sad je konobar podigao desnu obrvu....gospođo, da imam krišku limuna napravio bi vam limunadu....( tu je uslijedio vatromet smijeha )....rekla sam Mirjani....zašto provociraš konobara....me ne provociram, samo ga testiram, uzvrati ona..:)))...i izvadila je čašicu sa pjenom i puhnula..OoOOooOooOOo

Čavrljale smo dugo, i dugo ali trebalo je krenuti dalje. Iznajmile smo motor ( tko sad posumnja u ovo mogućnost bolje da ga nema ) i zaprašile put Sljemena. Tamo nas je čekala GROFICA, ali prije toga sam putem uslikala nekoliko lijepih slika.