Dočekavši sunčan dan, naša mala tročlana družina zaputila se ponovno na planinarenje.Ovja put cilj su nam bile stijene, međutim, putevi su nas odveli na brdo Oštrc 752m. Cijelim putem nas je pratila neka čudnovata energija, kao da se šuma odlučila malo našaliti sa nama, i to na vrlo slikoviti naćin.
Krenuli smo iz mjesta Vidovec, koje još ima sačuvano nekoliko starinskih kućica.
Kao što sam rekla, cilj su nam bile stijene, međutim...
Mali čupavi maneken poželio je stati pred oko objektiva
I avantura može početi
Već nakon nekoliko metara dočekao nas je divan izvor podno moćnog stabla, te smo kao i uvijek do sada izvlačili Zen Tarot kartu koja opisuje našu šumsku lekciju koju ćemo putem savladati.
Prvo iznenađenje bile su šumske barikade, što je značilo da moramo pronaći zaobilazan put.Kako je to Boris lijepo naglasio, poprimit ćemo osobinu elementa vode i zaobići prepreku:)
Naišli smo i na neobičan kamen sa posvetom, Cesarov kamen.
Ovaj puta šuma je odzvanjala svakojakim zvukovima.Zujanje kukakca, pjev ptica, šum koji se provlačio kroz krošnje, zujenje električne pile negdje u daljini, žubor potoka koji je također dolazio negdje iz šumskle dubine.
Dvije mušice u ljubavnom zagrljaju
Svojim prisustvom počastio nas je i jedan prelijepi daždevnjak spor kao kornjača:)
Budno šumsko oko ovaj put isplelo je suzice od bršljana kao ukras.
Putokazi ...i kućica za ptice...
Dalje smo krenuli kroz gustu šumu i na prilično strmom usponu savladali brdo Oštrec, koje nas je počastilo prizorom kojim obiluju botanički vrtovi.Pregršt neobičnog zelenila, tek propupali ljiljani i irisi, male đurđice...
Ogromna gljiva srasla sa stablom
Još malo bajkovitog izgleda...
Bilo je vrijeme za povratak.Odjednom se šuma smračila, iz daljine se čula grmljavina, a kiša je počela padati sve jače.Navukli smo kabanice, otvorili kišobrane, i svatko je nekako bio uvučen u svoje misli, kad li iznenada, iza krivudave planinske staze, ukazalo se sklonište, koje nije bilo ucrtano na kartama.Šalili smo se kako smo uspjeli materijalizirati ono što nam je trenutno bilo najpotrebnije.
Zaista zanimljivo sklonište, nešto kao mala kapelica, sa lijepom porukom upućenom putniku,a uz to tu su se našla i dva panja i jedna ... fotelja:)! Sve je djelovalo totalno nestvarno, kao neko proročište usred šume, pa kada nas je šuma već tako lijepo pozvala na odmor, odlučili smo pogledati anđeoske karte - Arhanđela Mihaela.Uistinu savršen trenutak, grmi, kiša pada, smračilo se, a tri putnika se smiju i izvlače karte:)
Posjeta jednog malog dlakavog gosta...ili smo mi banuli njoj u goste:)
I kiša prođe, a malo odmorište zasja u punom sjaju!
Eh, sada je uslijedio povratak po skliskoj blatnoj stazi, bilo je svakojakih akrobacija, ali i usputnih ljepota
Jedan zamagljen panoramski pogled na Zagreb
I nebeska ptica sačinjena od oblaka
Nadomak Vidovca naišli smo divan maleni izvor, u čijoj ledenoj bistrini žive i maleni punoglavci daždevnjaka.
Sunčani povratak
Do sada sam na svim izletima probala odrediti koja vrsta energije me prati, obzirom da me viroza gnjavi već nekoliko dana, ovo je po prvi puta da sam kroz fizički napor u prirodi probala iscjeliti svoje tijelo.Šuma mi je ponudila prirodnu aromaterapiju,uz vlagu koja je povremno bila jače izražena u zraku, par puta sam se preznojila, pa su toksini i na taj naćin otpraćeni iz tijela. Vjetar i sunce su pročistili auru, i kiša je svojim prisustvom pojačala osjećaj pročišćavanja.
Dakle, ovaj izlet nosio je u sebi energiju pročišćavanja i iscjeljivanja, i to na svim energetskim nivoima.Naravno, u krugu prijatelja sve dobiva na svojoj snazi:)
Ana Marija je iza objektiva, a Boris i ja vam šaljemo svjetlosni šumski zagrljaj:)