Pa evo, počinjem sa Italijom...
Vjerovali ili ne..Venecija..
A onda..još malo...
Ova fotografija već pokazuje venecijanski štih...
Onda krenuh dalje...
Umbria obasjana jutrom...
A onda, put Francuske...U Provansu..
Predivan srednjovjekovni štih, uz nezaobilazna polja lavande..
Tko zna što se krije iza ovih divnih starih plavih vrata?
Tek slutnje u nešto što budi sjećanja...
Ružičastim stubištem, negdje, u nečiji
tihi, topli zagrljaj..
Čar prošlosti, zatečen u jednostavnosti
stvorenog...
A tko kaže da za mladence mora biti limuzina?
Ova Dijana me podsjeća na bezbrižno djetinjstvo...
Krenuh put Engleske..
Nije predaleko..Ti prekrasni engleski vrtovi oduvijek su mi ushićivali dušu..
A tek kuće---
Prošlost ostaje zabilježena i ne prestaje..
Ali uvijek i svuda su sve prisutne ruže...
I što reći?
Prošetah malo po Španjolskoj...
I tamo su me ruže dočekale..
Ali i čežnja za istinskom šetnjom, među divnim, starim fasadama...
Kažu da je neponovljiv taj doživljaj...
I na kraju..Vratih se na romantičnu grčku obalu..
Odisejeva domovina, plavom čežnjom obojana..
I mirisi soli koji se miješaju sa mirisima cvijeća--
Božanstveno bijelo sa božanstvenom modrinom..
Uz mali predah,u kapelici bez vrata, gdje samo jedna ikona na zidu obećava mir..
Nije li to bar jedan dio neba, spušten na zemlju?