Bila sam na moru ovaj produženi vikend.Htjela sam biti malo na moru dok je vruće,dok su još dugi dani,dok ima puno turista,dok je gužva.I stvarno sam se nauživala gužve na sve strane.Svugdje ima ljudi,u moru puno glava,na suncu,u hladu.Kao da su se svi sjatili na more.Leže jedan do drugoga.Od ručnika ne možeš doći do mora ni izaći iz njega.Jednoj ženi sam skoro stala na glavu.Nekud sam se zagledala u stranu i skoro na nju zakoračila.Pobunila se.Naravno.

Nema tišine.Cijelo vrijeme čuje se mrmor glasova.Kao da slušam zrikavce.Jednoličan zvuk,zvučna kulisa koju proparaju jači glasniji razgovori,smijeh,vrisak djece.

Vruće je.Ja se držim hlada.Muž ide na sunce.Gunđam da ne bi smio biti toliko na suncu.Ali me ne sluša.Svako malo idemo u vodu.On već počinje cvrčati,kako kaže a i meni postaje pretoplo i  u hladu.Voda za čudo nije topla kako sam se nadala.Malo je hladna.Ulazi se u vodu polako,lagano se močeći ,da se privikne na nju-Kad počnem plivati ,dobra je .Osvježava i ugodna je.

Danas,ne bi me smetalo ni to što je voda pomalo hladno,baš naprotiv,ni ona gužva.Snašla bi se ja,bez brige.Samo da mogu zaplivati.Ili prošetati navečer i sjesti se u neki kafić dok vjetrić puše sa obronaka Kapele.A skoro uvijek pomalo pirka.Nikad ne miruje.Lako se pretvara u buru,pa i olujnu buru.Neka sada bi mi pasala i bura da zavijori,samo da odnese ovu vrućinu.Ne pijavice,ne tuču,ne oluje....to ne priželjkujem.Samo da se malo rashladi da možemo normalno raditi,funkcionirati,spavati,a ne krkljati kao ribe na suhom:)I da padne kiša i natopi žednu zemlju.

...jedne peraje...

...jedna sika....

...dođi....zaboravi....

....Ispred mog prozora drvo divljeg kestena
Puno plodova koje nitko ne treba

Anđeli nek' te čuvaju kada vrijeme oboli
Da li čovjek sve, baš sve, na kraju preboli