"Prošle je noći i posljednje lišće

palo s grane na tle

ruže su male uvenule noćas

ruže mirisne sve

jedna tek ruža mala

stoji još danas tu

nekoć je divno cvala

sad sjećam se tek na nju

 

Jesenska se ruža mala

rascvala u vrtu mom

na kiši i oluji svakog dana

krijepila me mirisom

 

Kiša nije satrt mogla

malu ružu njezin cvijet

ali ipak iza prvog mraza

morala je jadna mrijet

 

A tužna kiša dalje lije

grob joj prekriva pust

skoro malu ružu

prekrit će sniježak gust

 

Gledam jadnu malu ružu

kako vene njezin cvijet

ko mala ruža vene naša ljubav

i ona mora jednom mrijet

 

naša ljubav mora jednom mrijet"

Pjesma Ive Robića koju je napisao Nenad Grčević