Dok je u ruci držala moj otvoreni dlan, ma koliko ja skrivala pogled od nje, pronalazile su me njene oči Ciganke vične gatanju koja se naživjela i svojih i tuđih jada. Protrnula sam.
U kaotičnim mislima gotovo kao na ženu od krvi i mesa bila sam ljubomorna na Domovinu još od vjenčanja održanog na prečac jer mi je čak i na taj dan oduzela glavnu ulogu pretvarajući svatove u žučne govornike nacionalnog kongresa , a i pucalo se, ali ne iz kubura kao u naših susjeda po običaju iz vremena Turaka koji mi se oduvijek činio primitivan, opasan i neprimjeren slavlju, a sada moderniziran sukladno vremenu i lako prijemčiv nama koji smo bili snažan magnet za sve tuđinsko, pogotovo ono loše.