mgeri24
4
Broj Merlina
Skroman, ali ponosan i srcem opterećenim greškama. Vjerujem u svoj put i, uz posebne ljude, u drugoj polovini života otkrivam dublje životne istine ... Svi članci člana mgeri24
Upisao:
Misli kao buhe !
Svijet je roj, prepun misli koje nasrću, grizu, glođu
Upisao:
Sam, ali ne i izgubljen !
Nekada bih rekao da čovjek nije stvoren da bude sam. Ali nakon toliko godina? Te riječi više ne zvuče isto.
Upisao:
Proljetno buđenje
Prvi tračak sunca probio se kroz sloj smrznutog lišća. Toplina je stigla prije svjetla, prvo kao jedva zamjetan titraj na rubovima sna, a zatim kao blagi pritisak na ukočenim šapama.
Upisao:
Tajna !
Je li to krv koja mi curi iz noktiju, ista kao i tvoja?
Upisao:
Pas koji je Znao Previše
Pas me je pratio, njegove šape lagano udarale o asfalt, dok su se povremeno čule poput lišća na vjetru.
Upisao:
Duga
Duga, gdje kiša ljubi sunce
Upisao:
Sjene
Hoćeš li ostaviti trag poput kratera nakon meteora ili ćeš biti prah koji ni vjetar ne pamti?
Upisao:
Poruke u boci
Neke od njih nose jasno ispisanu adresu, kao strelice usmjerene prema svjetioniku.
Upisao:
Darovi prirode !
:)
Upisao:
Treperenje
A srce mi je crveni semafor koji ne prestaje treptati, bez ikoga tko bi stao.
Upisao:
Svijet bez nje !
U zraku je ostao miris njenog parfema, razliven poput tankog sloja dima koji nestaje u praznini.
Upisao:
Žena je rijeka koja nema korito
Za njih koje vjetrovi lome,mrak sakriva,a one iznutra svijetle
Upisao:
Karlo i Melodija !
Karlo, moj sin, rođen je s klicom tišine koja nikad ne miruje
Upisao:
Čovjek koji živi u svijetu mašte
Čovjek koji je živio u svijetu mašte bio je jedan od njih
Upisao:
Plamen Karme
Karma nije kazna niti milost
Upisao:
Ruža u kamenu
Upoznao ju je jednog proljetnog jutra, kad je grad mirisao na kišu i vlažno kamenje
Upisao:
Gozba Vukova
Jaz između njih i ostatka svijeta više nije provalija , to je crna rupa bez dna, iskopana lopatama pohlepe
Upisao:
Šutnja !
To nije tišina mira, već tišina koja izjeda.
Upisao:
Trenutak istine
Ali svemu dođe kraj. Dođe trenutak kada čovjek mora stati, udahnuti duboko i pogledati unazad bez straha
Upisao:
Čežnja
Nije svima dana ta tegoba, niti svi znaju nositi je.
Upisao:
Oči koje slikaju
Kad bih mogao slikati očima, svijet bi bio galerija neizgovorenih misli
Upisao:
Ego
Kad ponos puca pod teretom tišine, a riječi se gube u zanosu, ostaju samo suze
Upisao:
Voliš li Pse ?
Njegova njuška, hladna i vlažna, dodiruje dlan poput malog tajnog rukovanja, poput starog prijatelja koji ti bez riječi kaže: "Tu sam."
Upisao:
Zlo
Zlo je kao sjeme bačeno na suhu zemlju. Može ležati neprimjetno, ali kada dođe kiša,kiša straha, kiša mržnje, kiša ravnodušnosti,ono proklija
Upisao:
Samotnjak
Ona nema miris, ima okus, poput željeza na jeziku kad zagrizem u usne da ne bih zvao ime koje više nema
Upisao:
Pukotine u gaćama -Na pregledu !
Prolazili su dani, a ja više nisam imao nijedne cijele gaće. Nije bilo važno. Držao sam se mišje sreće, jer očito, ako može miš preživjeti s poderotinama, mogao sam i ja. Životne mudrosti s dna ladice donjeg rublja.
Upisao:
Pukotine u gaćama – Sad su skroz pukle !
U toj poderanoj tkanini, u kartonskoj kutiji uz put, nije bilo bijede. Raslo je nešto drugo
Upisao:
Pukotine u gaćama
I tada, u jarku uz put, ugledah nešto. Kutija. Stara, poderana, napola zatrpana u travu.
Upisao:
Pismo sa ceste !
Kad odlazi, svijet ne drhti, nebo ne puca. Cesta se proteže jednako ravnodušna kao i uvijek. Ali u meni, tišina. Ne ona koja donosi mir, već ona koja nagovještava da nešto nedostaje, ali da to više nije moj problem
Upisao:
Teška, ali nježna
Ima u toj ljubavi nečeg neumoljivog, nečeg što ne mari za naše bolne ruke. Ona samo traje, poput starog zavjeta utisnutog u kamen.
Upisao:
Ljubavna !!
Jednom je tako lagano prošetala do njegovoga srca, ne tražeći dopuštenje, ne ostavljajući tragove, tek svoju prisutnost. Od tada, nije znao kako je, je li pala noć ili sviće dan, je li sanjao ili živio
Upisao:
Neženja
Nije to bila ni nemoć, ni nepovjerenje, jednostavno, to je bila sudbina koja ga je zaobišla.
Upisao:
Karlovo Pismo Svijetu !
I sad kažem , dobro sam. Ne samo dobro. Dobro je premalo da opiše to što osjećam.
Upisao:
Klauni
I što ako nas svijet naziva klaunovima? Neka. Neka se smije dok mi izgaramo u vatri vlastitog postojanja.
Upisao:
Svijet iza kapaka
Svijet u kojem boje nisu vidljive očima, već osjećane, poziva nas na novo razumijevanje postojanja. Boje nisu slike, već ritmovi , disanja, šaptanja vjetra, dubine svjetlosti koja oblikuje dušu.
Upisao:
Biti sam u svemu !
Nedostajem si, to nije laž. Nedostajem si kad mislim da ne mogu više, kada je svaki korak borba, a svaki dah postaje teži. Ali tada se sjetim.
Upisao:
Oči
Oči su mostovi, granice između onoga što jesmo i onoga što bismo mogli postati
Upisao:
Jesam li slobodan?
Jesam li ptica u kavezu od vlastitih misli, uvjeren da sam slobodan samo zato što vidim nebo?
Upisao:
Za Njega Živim
Živim za njega jer kroz njegove oči otkrivam istinsku ljubav, onu bezuvjetnu i čistu, koja ne traži ništa osim da bude prihvaćena i uzvraćena
Upisao:
Ljubav i Smrt
Ljubav i Smrt
Upisao:
Noć u njezinoj kosi
Dok je hodala, s crnom kosom što je obavijala zrak oko nje poput vela, nosila je u sebi nešto što je bilo jače od svakog tereta , snagu koja ne traži da bude prepoznata
Upisao:
Sjaj mjeseca
Nije pripadala nikome, a opet si osjećao da drži cijeli tvoj svijet u svojim rukama
Upisao:
Dodir
Dodir je život. On je čežnja i smirenje, početak i kraj
Upisao:
Kruha i Medalja
Gladni smo, ali zaboravljamo glad. Šutimo i kličemo, jer naši su stigli do polufinala. Ima li išta ljepše od toga?
Upisao:
Crveni telefon
A sada, taj isti telefon stoji kao ukras. Sjećanja na prošla vremena, na ljudske sudbine koje su se ispreplele kroz te žice, sada su samo mirni odjeci prošlosti.
Upisao:
Nesanica
Svaka misao, svaka kula koju gradim, samo me dublje uvlači u njen svijet.
Upisao:
Bitanga
I da, Bitanga je. Život mu je kaos, jer nema straha. On se bori, ne za slavu, ne za nagradu, nego zato što mora.
Upisao:
Postoji li lijek za ljubav i usamljenost?
A lijek za ljubav i usamljenost?
Upisao:
Oprost !
Svijet, taj hrapavi prostor između sna i budnosti, zaboravlja te u svojim vrtlozima, ostavlja te da dišeš na pola, da tražiš zrak među njegovim lomljivim sjenama
Upisao:
Čekajući Čudo
Čekam i pitam se, jesu li čuda možda samo stari mitovi koje smo prigrlili iz očaja, nešto što nudi trunak nade u ovaj veliki cirkus?
