Ima li život smisla (da nije možda bez veze i slučajan) i koji je smisao ako ga ima, to proganja mnoge. pa i ponašanje nalikuje bijegu pred bijesnim psom. Skoro nitko ne brine o vlastitom smislu ali se zato mnogo brine o smislu čovječanstva. I njegova preživljavanja. Sve po sistemu „brigo moja prijeđi na drugoga“ i „lakše je mesti tuđe dvorište od svojeg.“

Ajme, ludog li pitanja. Smisao? Niti je održivo pitanje, a još je manje održiv čovjek koji se to pita. A ludo i jedno i drugo. Ima i onih drugih, onih koji se ne pitaju. Onih po sistemu „zdravo za gotovo.“ Njih se obično ništa ni ne pita. Jer se ne pitaju. Njih se vodi. Kroz sustave floskulizma i labirinte vjerovanja. Pa hodaju sa povjerenjem i sa sigurnošću da se izgubiti neće. Što je točno. Jednom izgubljeni se teško može izgubiti još jednom u istom gubilištu. Može ga spasiti jedino još jedno rodilište. Neki drugi put.

Gledano sa strane i promišljeno na jedan od načina, to izgleda frustrirajuće. Za onog koji gleda. Zato gledanje nije preporučljivo. Nervira. Nešto kao finale svjetskog prvenstva gdje domaći gube. Pa ni to ne treba gledati. Jer nervira i frustrira. Frustrira jer si se umetnuo u grupu pa više nisi svoj a ni pri zdravoj.

Kao što se razdvaja publika na tribinama, tako se u religijskim tribinama razdvajaju i oni koji vjeruju. Svatko u svoju i za onog drugog u drugu ekipu. Što je opet ista ekipa. Pa urla svatko za svoga i protiv drugoga. Nesvijesni da svi troše a ekipa na terenu zarađuje. Gubila ili ne, ili gubila kako kada, zarađuje. Tribine stoga i jesu sve naokolo i visoke. Da se navijačima da ono što nemaju. Da gledaju sa visine. Pa ovi to i rade. I ne samo da nije dovoljno što gledaju već gledaju i zadovoljiti sva ostala osjetila. Kikiriki, koštice, zanimacija i pop-corn. A zatim urlanje punim ustima. Naravno da se tada sasvim prirodno popljuvati.

Ima li takav život smisla? I što ga ustvari čini smislenim? Ili je besmislen? I je li smislen ako ga ukalupimo u sistem? Ima li sistem smisla? I što je to smisleno i slijepo vjerovanje u smisao života? Je li to život? Ili je život nešto drugo što ni sa jednim smislom nema smisla a ni veze? I tko je tu lud a tko pri zdravoj?