Srce, ja sam nepromjenjiv u osnovi. to znači da sam takav-kakav sam i da mi svi mogu puhat i ništa drugo. svejedno mi je....
u početku sam rekao da mi ovo mjesto ovdje služi umjesto bilježnica koje sam prije ispisivao.... komotnije je i preglednije. kad ja nešto kažem, ostajem na tome i možeš me samo ubit.... ova poezija nije pisana a tako ni tekstovi nisu pisani da bi se čitali. to mene ne zanima. svejedno mi je. briga mene. iz istog razloga ne zanima me ni što će tko reć o onome što pišem. svejedno mi je... ako me razumiješ. odavno sam neke stvari nadrastao. evo kako stoji u ovom slučaju....
znaš, za ljude je svojstveno da ono što je, što postoji.... svatko nateže na svoju stranu. možeš i sama pretpostaviti da to više nije ono pravo, već nategnuto na sve strane. i to je tako. da nije, ne bi to tako govorili. a da jedan kurac išta shvaćamo, ne bi ništa natezali. to nam govori opet.... o tome.... kakvi smo.
zato bi sad rekao ovo: ne nateži i pusti da bude. jer ovako kako je... tako je lijepo i sasvim savršeno. samo uživaj.... i ne pokušavaj ni slučajno išta razumijeti. svako razumijevanje ionako dolazi bez napora. ono je obrnuto prporcionalno naporima... zato mi je i smiješno kada vidim nekog da se napinje.... jebemti, sav je napet. ovom svijetu fali spontanosti. ovo ti je moj savjet ako ćeš poslušati....
ljudi si uglavnom zadaju ciljeve koji su nedostižni. umjesto da žive... jebem ti ja svih koji su uopće javno prezentirali da ti ciljevi uopće postoje. i kako sam ti prije rekao.... da gore spomenuti uživaju. i tako.... ode život u pizdu materinu pa im bude žao.... i sebe i života. ovo gledam svaki dan. gledam i ovdje. umjesto života i zabave.... natucavanja stvarima u mozak. što je rekao ovaj, pa što onaj... pa je li ovako ili onako... nema zabave, nema.... radosti još manje.
čekaj, imam nešto zapisano.... samo da pronađem.... a, evo ga....
ali dobro... sada kada je... kako je.... (samo malo da siđem pa da se popnem...) moja definicija lijepe komunikacije glasi ovako: to je svako nenaučeno obraćanje jedno drugom iz kojeg se jedino uči. sve ostale vrste komunikacije, skoro pa su zgubidanske. komunikacija uobičajenim frazama, ona prži mozak i sve što se širi iz njega kao i obratno.... zato ti ja steram svih.
znaš, nema ti tu neke finoće, uopće ne koristi.... ali mogu biti fin... ponekad, ako se potrudim. i kada mi se da... zato ti sada ovo pišem. i to je razlog. baš mi se hoće biti fin..... kad mi se neće... moš me, znaš što... da ne budem na samom kraju prost. e da... još da ti kažem da godinama nisam ništa opsovao... ali sada.... sada je jebemti, druga situacija. sada stajem... a mogao bi satima pričat kad se popnem na stolicu.... (ali to su ipak samo priče, koje popiješ ili ne....) ajde sada....
lijepi pozdrav tebi i ugodan dan.... i pazi da ti negdje u stanu ne padne koje zrnce prašine.