Ego se priljepljuje za mišljenje. Kalemi se kao loza što se kalemi inače ne uspijeva. Izrasta vrba na kojoj ne rodi grožđe. To je to o čemu nam govori narodna. Kako ne bi bila vrba, bolja je grba. Grba je mnogima, osim grbe na leđima i cesti, nepoznata riječ, nepoznat pojam i najveća nepoznata tekovina čovječanstva. Grba je ustvari sve što je čovječanstvo uspjelo dosada stvoriti. Odatle ona narodna: sve ti je grbavo.
Sve je stvar kalemljenja. Sve je stvar tko ga kome i na koji način a i što zakalemi. Ne zakalemi ti nitko ništa, nemaš mišljenje, nemaš li mišljenje, ego ne raste, ne raste li ego, ne bilda se um. Bez bildanja, nema snage, bez snage nema moći, bez moći, nema napretka. Nema li napretka nema izvršenja djela. Nema ničega. Ima toljaga i pećina. Ako ima toljaga. Eto prilike da na vrbi rodi gržđe na dan sv. Nikad. Pa ni tada.
Kako god, ego i mišljenje, zakalemljeni jedno za drugo, zakalemljeni su iz samo jednog jedinog razloga. Razlog je taj da se izbjegne i predvidi krivi potez prije nego se potegne krivo. Tada nema panike. A pravo potezanje, ono čuva i bilda snagu. Odatle ona: svako jutro jedno jaje, organizmu snagu daje. Stvorena iz one: je li prije bila koka ili jajce. I je li u jajcu prije bilo bijelo ili žuto. Ili pilić. Zato se i za mišljenje kaže da se izleglo ako nije palo.
U cijelom tom parazitiranju, sada je jasno i zašto se kaže parazitu jedan, jedino je važno da se kalemljeno mjesto ne razvije u čvor koji će prirasti egu u srce i ostaviti mišljenje i njegovo srce bez otkucaja. Infarkt. Tu je kvaka. I panika.