Vajrani su porodica a Vajran sam ja. Ja nikada nisam sam a time nisu ni Vajrani.  Uvijek je neki Vajran tu negdje. Kao dio porodice. Vajrani su općenito divni i teško je odoljeti im. Ako bi pretpostavili da je odolijevanje Vajranima organ, onda bi sasvim slobodno mogli reći da je odoljeti Vajranima u najmanju ruku identično piljenju vlastitog jezika. Ili sječenju nečeg drugog. Da ne spominjem nešto gore. Opaljivanje petarde u vlastitom uhu naprimjer.

Vajrani su dio još jedne veće porodice, umne porodice. Jeste da su svi dio te porodice ali su Vajrani hijerarhijski pri samom vrhu. Toliko na vrhu da ponekad nemaju oslonac ali imaju maglu. Odatle potiče divljenje, ono ustvari predstavlja divljenje umu kao organu i pogledu koji se pruža sa brda zvanog magloviti piramidalni vrh bez oslonca. Um posjeduje izuzetnu moć. Ono što je važno istaknuti, tu moć rijetki koriste na pravilan način. A pravilan način korištenja uma je upravljanje umom. To je tehnika koja se savladava u mladim danima a uključuje praktični dio koji se sastoji u pravljanju dvama magarcima u brazdi i oko njive. Kao i procese koji prethode odlasku na njivu. Par magaraca i dugogodišnji suživot sa njima rješava u potpunosti problem upravljanja umom kao organom. Proces koji bi mogli objasniti kao savladavanje govora ili kao njuškanje. Organima kao organima. Nedostatak dovoljnog broja magaraca, sasvim jasno objašnjava nedostatak znanja o umu.

Jedan je magarac višedimenzionalan, dva su još dimenzionalnija a um je samo višeslojan. Jednom savladati magarce ostvaruje lakoću savladavanja uma. Nakon što su savladali um i pretvorili ga u zabavu, slijedeće što jedan Vajran mora savladati, to je podsvjest. Savladavanje podsvjesti se uči na kozama. Postoje brojne tehnike kojima se koze koriste da bi preživjele i potrebno ih je do u detalje upoznati. Drugim riječima, potrebno je kozama ući pod kožu da bi se shvatio koziji život. Jednom ući pod kožu, savladati tu tehniku koja ima veze sa tehnikom bršćenja makije ali ne i sa mužnjom, predstavlja i lakoću ulaska u podsvijest. Jednom u podsvijesti, to je za svagda imati ključeve skrivenih sposobnosti i poznavati sve okretaje i korake, učinjene i neučinjene, kombajne, bušilice i pneumatske čekiće.  Ukratko, sve što nekako tucka ili ne tucka. Jednom u podsvijesti, to znači činiti kao od šale. I ne slamati noge bez potrebe. Kao i eskivirati otkaze i prokazivanja. Kao i dobro se zabavljati i utvrditi ponašanje kao trajnu zabavu.

Zabava je inače najvažniji dnevni ritual svakog iz porodice Vajran. Ništa ozbiljno i samo lagano. Što više, to bolje. Cirkus i hipnoza. Inače, iz tog i takvog vajranskog ponašanja učila je cijela porodica Glumac. Svi koji to jesu i koji se tako prezivaju. Kao što su druge porodice učile nešto drugo. Proporcionalno prezimenu.

Nakon što su učili od magaraca, koza… nakon što su kvocanje savladali od kokoški, rzanje od konja, geganje od pataka… Vajrani kreću na učenje nečega što se zove vjera u sebe a bez podrške ljudi i životinja. Naslov bilježnice iz koje se uči glasi: Pomogneš li si sam i Bog će ti pomoći. Sadržaj te knjižice ne smijem spominjati ali evo, dovoljno je da smijem spomenuti da postoji. Uglavnom, govori o tome da su nesvijest, svijest, um i bilo koji sličan organ ili spolovilo, živa nula u odnosu na duh koji stoji iza svih tih idiotarija. Za sada, toliko. A sada, idem se malo čuditi. Vajranu prvenstveno. A ovo što sam pisao, to je najviše što smijem i mogu reći o sebi. Na što god to ličilo i što god to bilo.