Postoje ljudi koji kreću od toga da nešto nije dobro a drugo da škodi. Usran start. Meni ništa ne škodi i sve mi je dobro.

Tužna srca javljam da sam otkrio 34 napukline na svom egu. Na mom egu? Pa ja neću napukline ni na čemu svojem. Krećem krpati. Restauracija sada i odmah. Bog mi ga je dao. Da je Bog da je mislio da treba biti napuknut ili da ga nema, ostavio bi me bez svih kostiju i ogulio bi mi svu kožu, da je za mene dobro da nema ili da je napuklo ono što mi je dao. Kost i koža. Uzme ego i iscuri pamet.to je bit. Ma nemoj… Nema da nema, ima da ima i ima da je jako i savršeno, nigdje napuklo.

Sve je to dio mene. Ono što se vidi i ono što se ne vidi. Isto je. I neće meni nitko kožu derat, kao ni ego. Posebno me neće nitko nagovorit da si to sam učinim. Sve ima da je tu. Ima da je tu i da je jako, da je najjače, da se vidi u cjelovitom stanju kao i svaki dio kože, kao i svaki mišić, kao i sve što me obavija i čini. U svim oblicima i na svim razinama. Ja da slupam nešto svoje. Neka lupa kome se lupa. Meni sve stoji i to dobro mi stoji.

Uostalom, mnogima ide u prilog da si čovječanstvo rastura ego. Zdrav i jak. Bolesno je ionako trulo. Dok je to tako, biti će dovoljno ružno pogledati a da bi bilo kako mi odgovara… ili tako ili svi u spilje.oni oguljeni. Napukli jedni i uništavači dara božijeg.

To da ego može škodit, može. Sve može škodit. Od konzerve do banane. Ali i ne mora. Pa zar ćemo odbijati vodu jer je navodno zatrovana. Jer je nekima naškodila. Ne. Naći ćemo najljepši i najbolji izvor najčistije vode i napijati se. Nećemo zbog toga jer voda može škoditi, vodu odbaciti. Ili jer smo čuli da je nekima naškodila. Nego, stao sam kod banane. Sa bananom je kao i sa egom. Ako je zdrava, jaka, velika, zrela… ako nema napuklina ili ako nije oguljena… to je onda banana. To je onda ego.

Usput, sve su napukline pokrpane. Ego mi je zdrav i jak, naprosto savršen, baš kako treba. I nitko me još nije uspio nagovoriti da si ogulim kožu. To je zadnja vijest.