Za nas ne postoji vrijeme

Ne postoji ni vječnost a ni trenutak

Ničeg osim nas nema

To znam jer dok  te gledam

U tvojim se očima vidim

Samo sebe u tebi

Susreti naših duša u stanju sna

Zbunjuju nas

Ponekad su tako stvarni

Drugi put raspršeni

Kao šetnja po zelenom polju svemira

Tamo negdje gdje možda smo rođeni

Na mjestu gdje na plavom nebu

Žuto sunce  blista u zalazu

I budi mjesec iz sna.

Ti sve znaš i primjećuješ

Vidiš da postoji forma u prividu umjesto mene

Znaš da me nema i da tvoj sam u tebi

Diraš me dok vodom postajem

I nestajem među tvojim prstima

Koji pjevuše zvukom zraka dok me uzimaju

Ti određuješ našu sudbinu

Ideš od točke do točke

U valovima kao vali

Našeg nepreglednog mora

U svemu smo i jednom dušom postajemo

Dok te tu i tamo vidim, udišem i slušam