Čitam danas na Magicusu komentare i naletim na jedan koji kaže da je novac sablažnjiva tema. Niti je novac sablažnjiv a ni tema to nije. Da među bogatima postoje karakterno zeznuti, to je istina. No, tome nije kriv novac. Tome je krivo zlo u njihovom mentalnom sklopu izraženo kroz karakter. Oni bi bili ili jesu bili jednako karakterno zeznuti i bez novca. Ili, karakterno nikakvi. Novac može istaknuti, energija novca može nahraniti ono što ionako postoji te ovo kad nabubri, veće je i bolje se vidi.

Pohlepu možemo vidjeti svugdje. Kod siromašnih i bogatih, jednako. Zeznute karaktere isto tako u jednih i u drugih. Treba krenuti u jurnjavu za novcem na isti način kao što se kreće u jurnjavu za suprotnim spolom, na isti način kao što se ulijeće u brak, na isti način kako se prave djeca. I ne treba se bojati posljedica kao što ne bi trebalo biti straha od osvajanja, od zajednice od rađanja ili odgoja djece. To je sasvim prirodna stvar. To da ne bi trebalo na isti način za novcem je mit koji su plasirali oni koji su pohlepni pa ga žele što više za sebe i ne sluteći koliko bi ga više imali da nisu takvi kakvi jesu. Namlatiti novac dakle treba. Velik i što veći.

Sve što govorim, iz mog je iskustva. A moje mi iskustvo kaže da će netko zaokupljen sobom malo manje biti zaokupljen sobom dotekne li mu novac. To je dobro. Odtekne li mu novac, pretvoriti će se isti u tvrđavu koja ništa ne čuje a ni ne vidi. To je loše. Za njega i za svih. Novac je energija koja može nahraniti ali i očistiti naše slabosti kao svaka energija što može i koja se na neki način nosi. A novac energiju nosi. Ima je. Kao i svatko puno toga što nosi ima.

 

Ne postoji univerzalna veza između novca i negativnih karakternih osobina. Naravno da ne i to svi znaju ali često zaboravljaju. Novac kao i svaka energija hrani podjednako sve isto, i pozitivno i negativno. Namjera je ta koja će odrediti što će biti a namjera je identična onome što jesmo. Sa ili bez novca. Karakterno ovakvi ili onakvi. Novac ne može stvoriti ništa negativnog u nama što već ne posjedujemo. Eventualno to negativno može postati očitije i istaknutije. A može i očistiti to što ne valja. To energije uobičajeno rade. Da li to znači da ako želimo sebe, svoje energije očistiti, tada trebamo zgrnuti novac? Da, lako bi moglo biti.

Što kod novca smeta. Smeta onaj osjećaj nejednakosti koji novac izaziva. Naravno, taj se osjećaj javlja uvijek kod onoga koji ga ima manje u odnosu na onoga koji ga ima više. To je problem u karakteru onog koji ima manje. A ne u novcu. Od novca i zgrtanja ne treba bježati a ni zazirati. Ne treba to područje prepustiti onima koji su sami po sebi hladni i bezosjećajni, koji su pohlepni.

Zgrtanje novaca bi trebala biti radost i obveza dobrih ljudi, osviještenih i karakterno izgrađenih kako bi jedno područje ljudskog djelovanja imalo one ljude koji djeluju na način da im je stalo do dobrog, do visokih ideala i do izgradnje još boljeg vlastitog karaktera. I svijeta. A ne samo one druge, one koji smetaju prvima. Novac je put do radosti, kao što je to brak, djeca… To što je nekom propao brak, što je nekom poginulo dijete, to ne znači da se od danas više nitko neće ženiti. Ni slučajno.

...Bog voli svih podjednako. Tebe, mene, radišne, lijene, kriminalce i ubice. Siromašne i bogate. I svima daje podjednake šanse i dovoljnu količinu energije da bi iskoristili šanse. Bog voli podjednako i one koji šanse nisu iskoristili, kao i one koji jesu.

Starokineska

...ispisano u jednom dahu, dana Gospodnjeg 09. 07. 2011.