Zdrava pamet je ljekovita. Liječi sve. Od najmanje depresije pa do najsloženijih globalnih pitanja. Liječi svaki problem bez obzira na njegovu težinu. Čitam napisano posljednjih dana pa i danas i nekako mi pada na pamet da sasvim malo zdrave pameti, sve iznesene probleme sva mučna gledišta i situacije, sve zasićenosti, ona (njeno veličanstvo zdrava pamet) može jednostavno pomesti. Kao metlom ili kao rukom odneseno. Za čas. Sasvim malo zdrave pameti, sasvim je dovoljno.

Malo zdrave pameti može skrenuti misli, učvršćuje u svakom pogledu, doprinosi neranjivosti, od malo zdrave pameti, svakako bi moglo biti bolje. Puno puta sam se micao. I naučio da se nema gdje otići. Na bilo kojem mjestu, poslije tuge, obasjati će nas sunce zdrave pameti.

Kopati treba, kopati. Uporno kopati. Jer gdje god išli, bez kopanja i zdrave pameti, isto nam se piše. Ili nam se ne piše. Najjednostavnije rečeno: malo zdrave pameti, univerzalni je i učinkovit lijek. Za sve.

Zanimalo me koliko puta dnevno smo zdravo-pametni a koliko puta dnevno bubino-pametni. To je pitanje na koje sam htio imati odgovor. I našao odgovor. U visku, naravno. Visak mi govori da zdrava pamet prostruji svakome kroz glavu najmanje pedeset puta dnevno. Svakome barem toliko puta, obraćao ili ne obraćao pažnju na to. Bubina pamet, ona prostruji prosječno sto pedeset puta kroz glavu. Sve ostalo što struji, to vezu sa vezom nema. Sa nama ponajmanje.

Nekome sto, nekome trideset, glavno je da struji. Nekome dva, drugome šest, glavno je da struji. A struji uvijek. Po snazi, po energetskom potencijalu, zdrava pamet je sto puta jača od bubine pameti. Sada, kada to znamo, možemo izvesti zaključak da nam prosječno kroz glavu dnevno snažnije struji zdrava od bubine pameti. Bubina pamet nema šanse ni u kakvom slučaju ako joj mi to ne dozvolimo. A dozvolimo samo kada ne slušamo zdravu pamet. I to je to. Kopati treba, kopati. Zdravom pameću.