U glavama filozofa, unazad mnogo godina, riječ Bog je gazila svako žensko postojanje kao osobe. Sve je bilo muško, ženu nitko nije spominjao. To je onda bilo tako. Bog je ostao muškarac, žena je kao pojam počela postojati, pojavila su se prva spominjanja žena u duhovnoj literaturi, progoni žena su više-manje prestali. Kako na istoku, tako i na zapadu. I to je istina duhovne literature. Od svetih spisa naovamo.

I iz tog se stanja razvilo ovo stanje. Je li riješen uzrok ili je bolest ostala? Upravo oni koji spominju da je bolest u uzroku i dalje ne rješavaju ovaj uzrok a propovijedaju. I naravno, propovijedi su bolesne. Uzrok je i dalje tu. Žene su dobile pravo glasa, a glasaju za muškarce. Zašto i što reći?

Ubiti se od tuge, ubiti se radi ljudske gluposti to nije zdravo. Nije zdravo i nećemo na to ni pomišljati. Tako nam govori zdrava pamet. Pa zašto ne poslušati zdravu pamet uvijek? Zašto je slušati samo kada je život u pitanju? I zašto ne slijediti onu da je prava istina primjenjiva na svim razinama? Zašto ne slušati sebe? Zašto ne poštovati vlastiti život i vlastitu zdravu pamet uvijek i u svakoj situaciji?

Život je prekrasna stvar. Netko je rekao da je život žena koja te voli. Da je život sunce koje obasjava lice, da je život vjetar koji ti mrsi kosu. Zar je potrebno slušati tupljenje da samoupucavanje nije normalno? Da samoupucavatelji ne ulaze u Kraljevstvo božije? Kome trebaju takve gluposti koje svatko zdrave pameti zna? Kome trebaju ikakve tuđe gluposti kad su vlastite dovoljne? I kad je dokazivo da svaka zdrava pamet efikasno razlaže svaku vlastitu i tuđu glupost?

Život je i erupcija vulkana, život je i bližnji kada te ostavlja. Život je i kada se čini da života nema. Svi to znaju. Odakle potreba da se o životu slušaju tuđe propovijedi? Odakle potreba da nas netko vodi? Zar to ne podsjeća na pastire i ovce? I zašto ljudi uporno žele biti ovce? I zašto bulje u pastire? Zašto ljudi žele biti manipulirani?

Sve je to vani. A nikome na pamet ne pada da upravo pastiri govore da se pogleda unutra. I nikome na pamet ne pada da time što govore pastiri pljuju u sve što govore.

Jer unutar mojeg svijeta, ja sam Bog. A ne ovca. Jesam i ovca ako to ne odbijem biti. Na kraju krajeva, nije svaki dan maskenbal.