Nedostatak zdrave pameti čini život nemogućim za život. To guši. Neki pecaju, drugi cmizdre, treći plešu, četvrti grintaju peti cirkusiraju. Ima i onih koji čak ni to ne rade. Oni koji to jesu, ti šesti ili koji već, oni se bave tuđim životima. Gledaju televiziju, prate modu, slušaju druge.

 

Rasa zvana spužva. Gdje god ga baciš, upija. Uvijek više upijen nego ono što je; spužva. Papagaj sindrom, spužva sindrom… Više sindroma od zdrave pameti. Više sindroma od atoma. Više bola od radosti. Gdje je nestala nada, radost i san? I kada? 

 

Sve nestaje neobraćanjem pažnje na vlastitu zdravu pamet. Neprimjetno i bez svjedoka. Tristo mu mušica.

 

Koliko se samo vremena potroši na sranja i znanja. Između ta dva pojma, tajna je velika. U potrazi za tom tajnom koja ustvari pojma nema, ne postoji, a ni smrdi, gubi se zdrava pamet. U divljenju prema svemu, ponirući u sraz između ta dva pojma, nakon zdrave pameti,  gubi se život.

 

Nema koga nije boljelo. A boli uvijek nakon zanemarivanja zdrave pameti. Nakon oglušivanja o zdravu pamet. Bol ima nas. Strah ima bol. A strah ima nas. Onako, tek tako…

 

Zaposjednuti strahom, lišeni vlastite zdrave pameti, opsjednuti divljenjem prema tuđim pametima, za nas nezdravim, postajemo to što jesmo. Najčešće poremećeni na neki od načina. Paralizirani, nekreativni, ovce. Šišanje slijedi. Mnogi se osjećaju ošišanima. Neki i znaju da ih šišaju ali ništa ne poduzimaju. Neki umjesto da poduzimaju, traže utjehu. Tragično, tužno i žalosno.

 

Umjesto da se radi i da se rješava, bježi se prema oslobađanju nakupljenih tenzija muzikom, plesom, uzgajanjem kaktusa, kontepliranju, transcediranju i katapultiranju. Pravi roxy-paradox sindrom. Bijeg i prebjeg u nemoći da se riješi stvarnost na najnižoj razini. Bijeg u nemoći da izađemo iz začaranog kruga zablude.

 

Nitko da se sjeti da postoji zdrava pamet. Nitko da upotrijebi zdravu pamet koja nam stalno govori da smo si za sve sami krivi jer se njome ne služimo. A ona nam se nudi… i nudi… i nudi…. Ali, jer uvijek ima ali, mi je nećemo. Nećemo jer nam zdrava pamet govori o radu, o trudu, o postizanju, o ostvarivanju. Lijenost je prevelika. Lakše je zuriti u strop. Ili u ništa. Ili posegnuti za tuđom PAMETI. Lopovska posla.

 

Rezultat korištenja tuđe pameti i zanemarivanje vlatite zdrave pameti je osobni neuspjeh. Pokušaji da se dosegnu tuđi rezultati su jadni pokušaji. Hodanje tuđim putevima vodi u kuću u kojoj mi ne stanujemo.

 

…sve staROKIneske.

 

(Vajranov post-završni govor na osnivačkoj skupštini „Instituta za razvoj zdrave pameti“)