Prvi mozak nije bio utupljen. To je bilo. A sada… Utupljenost je raširenija od trave i mrava zajedno. Čovjek je prosječno utupljen 2987 puta i ako to pomnožimo sa milijardama ljudi, kao rezultat dobiti ćemo bilijune utupljenosti. Utupljenosti se obično svrstavaju pod dobro ili pod loše. To su te dvije kategorije koje ukupno čine kataklizmu. Živo biće obavijeno tvrdom jezgrom. Nema van. Može unutra i može od početka do kraja.

Unutar te kataklizmičke kugle postoje pokušaji koji traju i nestaju. I stvaraju se novi. Sve prividi napretka i razvitka a u stvari krugovi. Svaki krug omča. Svaka omča gušenje. Savršenstvo nategnutih konopaca isprepletenih vezom mašte, snova i namjera. Mreža u kugli. A u glavi klupko.

Sve je ipak podređeno održanju vrste. To je ta konstrukcija. Citat: Velika životna pitanja, ona van kugle,  kao što je ono vječno o dobru i zlu, prestaje biti naša stvar, jer je izvan naših mogućnosti da o tome odlučimo.