Hajdemo sada malo produbiti stvar. Da bi produbili stvar, treba sve baciti na šalu, jer inače stvar postaje preozbiljna. Bolje je kad je stvar šaljiva. Je li tako? Da. Zašto? Prirodno je bolje zbog boljeg osjećaja. Ima li itko da mu ne trebaju bolji osjećaji?

Rekli smo da se radi o kulturološkom problemu. Puno je toga samo stvar kulture. Neke kulture su ozbiljnije, druge šaljivije. Da li to znači da su jedne sretnije od drugih? Da. Mnoge kulture su braku prilazile onako, sada ovako. Promjene dakle postoje ali samo one nužne i dešavaju se u slučaju nužde. Ovisno o tome je li nužda mala ili velika, takva je i promjena. To je prirodan proces. Stvari se dakle rješavaju samo kada je sila. Da li je sila ta koja uvijek tjera? Pa naravno. A da li može i drugačije? Da. Lijepo odeš na nuždu prema osjećaju. Malo prije nego natjera. Tada vrijedi pravilo: ljubav je veća kada je sila manja. Pa radimo stvari sa ljubavlju a ne iz čiste nužde. Neki će reći da je sranje ionako isto. E pa nije. Osjetite mu energiju i vidjeti ćete da je sranje sasvim drugačije. Ne smrdi isto. Naprotiv…

Ova naša kultura, bez obzira na sve otpore sranju u nuždi, kultura je Mc Donaldsa. Površna hrana, bez dubine u kuhanju, površni brakovi bez dubine u odnosu. Općenito površni odnosi bez kulture i dubine. U drugim je kulturama bilo, a i je ovisno o tome kakve su kulture. Ova je ovakva.

Ode se dakle u taj Donalds jednom i odlazi se i dalje. Sve tako i uvijek. Radi se tajni i nevidljivi pakt. Svi danas traže trajnu vjernost. Je li tako da traže? I Josip Kraš to traži. Njegova domaćica isto tako. Kako onaj koji je educiran u svojoj kulturi, da ima mnoge vjernosti, sa druge strane, može održati jednu vjernost? Lako?  Političari traže vjernost, glumačke i pjevačke zvijezde isto, umjetnički pravci, kao i religije. Postoje li tuc-tuc keksi i religija, opstaju li prema istom konceptu? Da. Nitko ne zahtijeva vašu sreću. Insistiraju svi na vašoj vjernosti. Tako i brak danas. Sa razlikom što sa Donaldsom u krevetu ne morate spavati. Dovoljan je sat dnevno. Lako tako i tu je ta razlika. Sa druge strane, muža ili ženu vam umetnu po istom konceptu a različitom vremenu. Da li je vrijeme to koje je problem? Da. Zašto. Jer je teško izdržati. Zašto? Zato što je to sasvim prirodno da je tako.

 Ne insistira na sreći nego na vjernosti. Traži se odanost teti vegeti kao i ženi. Razvijanje osjećaja odanosti je najizraženiji razvoj danas. I najjača konstanta civilizacije. I vegetarijanci žele da ste im odani. Auto kuće isto tako. Jednom volvo, uvijek volvo. Jednom trava, uvijek trava. Tako je to iz naše percepcije. Je li percepcija stvar kulture? Da. Kako je iz stvarne percepcije? Evo kako…

Kao prvo, zapitajmo se odakle dolazi ova čudna opsesija zakačivanja za nešto ili u slučaju braka, trajnog kačenja za jednu te istu osobu. I kao odakle dolazi čudna opsesija da to podrazumijeva sreću.

Postoji  558 poznatih tipova ljudskih zajednica. Od 558 tipova ljudskih zajednica 24% njih je monogamno. 24% zajednica, ne ljudi. Podrazumijeva se da su to one u kojima se ne traži odanos Josipu Krašu a ni ničem sličnom. Najveći broj vrsta u životinjskom svijetu je poligamno. Galaksija qw-40 je zabranila monogamiju na svim planetima tipa qe-12. Itd...

Ako sada mislite da zagovaram poligamiju, grdno se varate. Ja sam za monogamiju, ali sam protiv te i takve kulture koja je onim što podrazumijeva pod kulturu inficirala ljudsku sreću. Protiv sam da se sve trpa u istu vreću. I protiv sam ljudi bez zdrave pameti. Zašto? Zato jer je dokazivo da tu nema sreće. Ima li nekog tko se odriče sreće? Sutra ću vam ispričati jednu priču….