Stalno i opet se pametuje. Brrrrr….

Osnovno je i važno kod pametovanja, ne pamet, kako bi sama riječ trebala govoriti, već davež. Pamet-ovaoc obično nije svjestan da pametuje. Jer nema ničega svoga pa ne može biti ni svjestan nečega što nema. Nema, jer da ima, ne bi stalno vrtio tuđe.

Da netko pametuje, da vrti tuđe, to je prepoznatljivo jer nam je to što vrti odnekud poznato. To što vrti, što to vrti?  Da pamet-ovaoc nije svjestan, jasno je. Jer u milijardama informacija koje ima nema ničeg bitnog, još manje ima pametnog a ponajmanje svjesnog. njegovog ništa.

Bitne informacije same po sebi dezintegriraju svako pametovanje u zabavu.

Pamet-ovaoc djeluje sa područja van pameti, posebno zdrave pameti. Pamet-ovaoc blage veze nema o bitnom, on uvijek pametuje tuđe, pili ga po svome, i to je to. Kada bi znao išta bitno, ne  bi imao potrebe za pametovanjem. Niti bi jurio za tuđim.

Milijarde informacija koje vrti kao perilica što centrifugira. Pametni jako pamet-ovaoc.. U takvoj vrtnji teško je bilo što jasno razabrati i sasvim je shvatljivo zašto pametuje. Pametuje zato jer je u centrifugi. I jer mu se vrti a ništa pametno ne zna. Jer da zna, izašao bi iz centrifuge. I ne bi stalno vrtio jedno te isto. Iz svega se da zaključiti:

Pamet-ovaoc je u nesvijesti

Davež je, znači obješen i nešto ga guši

Deponij informacija mu je mjesto stanovanja

Svaka deponija smrdi pa samim time i onaj koji pametuje smrdi

Deponij je van područja zdrave pameti

Pamet-ovaocu se u glavi odvija centrifuga

Pamet-ovaoc ne razabire što je sa obzirom na uključenu centrifugu nemoguće

Pamet-ovaocu se vrti stalno jedno te isto

(Jadan, nije mu lako.)

Sada jasno možemo zaključiti da je pamet-ovaoc svatko tko stalno vrti jedno te isto, a da to jedno te isto nije njegovo.  Gdje je tu zdrava pamet, gdje je tu raznolikost života? I kako u takvom stanju centrifuge dotaknuti srca drugih? I kako živjeti sebe u svemu?