Ovih sam dana imao volju nešto, ne bilo što, učiniti. Birajući između onog što smatram čistom ludošću i onog što smatram čistom mudrošću, uz pomoć zdrave pameti i uz malo dobre volje, smatram da sam učinio pravu stvar i stavio pravu stvar na pravo mjesto. Stvar je mogla biti bilo koja kao i mjesto što je moglo biti bilo koje ali izbor je taj koji čini razliku. Staviti pravu stvar na pravo mjesto bi trebala biti prava stvar na pravom mjestu. Je li stvar prava ili stvar nije prava, to nam u svakom trenutku može šapnuti zdrava pamet. Svakako, pravu stvar, pravom određuje mjesto. Kako znamo je li mjesto za umetanje stvari pravo? Jednostavno, zdrava pamet zna pa znamo i mi. To je to jedno.

Kako se rade stvari pa i djeca? Kako se rade Rade i radovi? Rade se na način da se složimo sami sa sobom i pokrenuti vlastitom ovakvom a ne onakvom voljom, dakle dobrom a ne lakom,  poželimo učiniti nešto u čemu uživamo i što izaziva u nama radost. Je li radost stvarna, isto će nam tako šapnuti sveprisutna zdrava pamet. Ne uvjeri li nas u potpunosti to šaputanje, tada sasvim sigurno znamo da ćemo kao rezultat dobiti nešto što ne želimo. Krivo. Nastavimo li, zabrazdili smo, više ili manje debelo. Od stvari koje nisu prave, od stvari koje su dakle krive, od njih nas hvata strah od greške  i žalost zbog učinjenog. Tada se nije loše ubit. I svršit. A kada se ubijemo, dakle svršimo, onda smo gotovi.

Umjesto da se prava stvar stavi na pravo mjesto, umeće se krivom voljom na krivo mjesto. Do kraja. Da je mjesto krivo, šapne nam opet zdrava pamet. A tiče se svih umetnutih stvari pa i organa. Uključujući organ. I mozak kao organ.  Vođeni lošom voljom umjesto dobrom voljom, žudeći da na neki od kraćih načina zadovoljimo vlastitu želju iz čiste požude, postajemo pokvareni. Fermentirani umjesto fragmentirani, posloženi. Zdrava pamet u tim trenucima više ne šapće, u tim trenucima zdrava pamet urla izazivajući vibraciju od koje nas prolaze srsi. To je znak da smo debelo zaglibili i da se izašlo van svake zdrave pameti.

Tada ode sve u kupus. U tim trenucima umjesto da nas grade vrline, grade nas brljotine, čudna i skakutava, škakljikava dlakava stvorenja. Svrbi i češka. Fermentacija nasuprot i umjesto fragmentacije. Fragmentacije kao dobro uklopljenim fragmentima na pravi način popločen put koji će šetnju učiniti ugodnom nasuprot mrkvi kao batini. Sve po volji. U dobru i u zlu. Pa ti biraj i čini kako ti drago.

(...dio govora na Institutu za zdravu pamet, dana 24. 04. 2011. uz posebnu zahvalu onome koji je uspio pohvatati to što je pohvatao... to što je pohvatano, u vreći je... to što je u vreći, vidi se gore u tekstu. što nije u vreći, van je i vreće i glave kao i nezabilježeno... jako dobro, jer to znači da stvar treba upotpuniti... pravom stvari... na pravim mjestima...)

dobra volja je najbolja...