Sve je neki model nečega. Model služi da bi se njime nešto istaklo i pokazalo. Ista je i svrha lutke u izlogu. Ne postoje istiniti i lažni modeli, dobri i loši modeli. Postoje samo oni koji upotrebljivi i oni bez svrhe i smisla, neupotrebljivi.

Upotrebljivi model nije ništa drugo do opis, lutka u izlogu koja pokazuje odjeću a u ovom slučaju lutka predstavlja metaforu stvarnosti koju možemo upotrijebiti sa nekom svrhom i ništa više od toga. Svi veliki duhovni vođe, svi majstori energija, oni nam daju samo jedan od modela. Ni više a ni manje. Ništa vrijedno posebnog štovanja a ni divljenja.  Ništa što sami nismo ili nemamo.

Sva tumačenja i načini, samo su modeli. Bezvezni koliko i vezni. Riječ je model. Ako povjerujete bilo kom modelu, ako povjerujete da je nešto bilo što, božanskije od drugog, na sasvim ste krivom putu. Ako povjerujete bilo što, na sasvim ste krivom putu. Ako slijedite bilo što, nemate ni svrhu a ni smisao. Za sebe niste upotrebljivi. To pripada nekom drugom. Dali ste se. Ako vjerujete da će vas bilo što uputiti, više niste na putu, zastranili ste. Život je model sam po sebi.

Neki drugi model za predstavljanje sebe, vlastitom životu nije potreban od trenutka kada se shvati. Zato postoje. Ako se povjeruje da je neki model, da je neka hrana, neko svjetlo, neka osoba, neka tehnika, neki tarot, neki planeti, nešto bilo što božanskija po prirodi od neke tablete, gljive ili ugljičnog monoksida, od zrnca pijeska ili balege, to je put koji to nije. To je nešto izgubljeno. Propalo. Ništa nije bolje jedno od drugog. Nije ni lošije.

Cijeli je svemir božanski i ako bilo što razlikujemo ili preferiramo, ako nam se nešto sviđa a drugo ne, ako bilo čemu vjerujemo više nego nečem drugom, tada ograničavamo božansku manifestaciju u određenim dijelovima materijalizirane stvarnosti i istog smo trenutka rekli da ništa nije božansko. Ništa ovdje nije sveto više ili manje.