Danas čitam na magicusu i ne mogu se načudi. Čudim se i inače. Jer magicus je i inače preplavljen ogromnom količinom tekstova koje prenose osobe nekompetentne za određena područja pa se prenosi svašta. Tako da stvari ponekad izgledaju budalasto. I ne samo da izgledaju već i jesu. No, ima i to svojih prednosti. Na taj način, saznavajući što nije i što je pogrešno, mogli bi doći do točnijeg i upotrebljivijeg. Zdravopametnijeg. I učiniti nešto. Za sebe, bilo što ili bilo koga.

Čitam članak o novcu kojeg je objavio Borivoj. Forma klasična, stil uobičajeni. Uzmeš za primjer neku poznatu osobu, neki dio njenog života istrgnut iz konteksta i života pa kreneš.

Pljuvati po novcu. Lako pljuvati, teško ga zaraditi. Oni koji ga puno zarađuju, ne pljuju po njemu. Zato ga i zarađuju. I poštuju ga. Ali, nije to bit a ni smisao. Pljunuti po bilo čemu što je vrijednost, istinska vrijednost, to znači spremnost pljunuti na bilo što i bilo kada. Samo onako, najčešće iz nemoći i zavisti. Neznanja da se novac zaradi  i zavisti prema onima koji ga imaju. Jednom pljunuto, uvijek popljuvano. I gdje je tu zdrava pamet. Tesla ju je imao i sigurno to nije radio. On je radio. Da bi mogao raditi trebali su mu ljudi sa ogromnim svotama novca. Trebali su mu ogromni poligoni za eksperimente koje je netko trebao i izgraditi.

Novac je živ i ima istinsku vrijednost. Na latinskom se novac naziva pecunia, stoka. Broj stoke je nekada označavao imovno stanje pojedinctva. Kasnije su stoku zamijenili metali, plemeniti metali i novčanice. Kao i drugi papiri.

Novac je poligon za vježbu. On označava sposobnost da prehranimo sebe i što više živih bića oko sebe. Da prehranimo stoku. Alat za činjenje. Kao i motika. U ezoteričnom smislu zarađivati novac istovjetno je kreiranju na drugim, višim razinama. Zarađivati novac je osnova i baza, onaj vidljivi osnov koji nam pokazuje da znamo kreirati, ili da ne znamo kreirati, kako na materijalnoj, tako i na nekim drugim sferama. Uostalom, nema sfere koja se kako – tako i kad – tad ne materijalizira. Upravo zato da bi pokazala da postoji. Da ima snagu, moć, sposobnost, ljubav za stvaranjem.

Kreirati na nekim drugim razinama a da se nije izgradio temelj, dobar materijalni temelj na ovoj najjednostavnijoj razini za kreiranje (koju neki preziru jer ni nju tako jadnu i jednostavnu nisu u stanju savladati) identično je ćoravu poslu i čardaku. Ni na nebu ni na zemlji. Stvari se počinju raditi iz početka i na zdravim temeljima. Neka Bog blagoslovi sve.

Neka blagoslovi i ono što nam je pred nosom a pojma nemamo kako to i čemu to služi. A služi da se vježba život. Da se savladava. U prvi razred osnovne škole. Svi. Takvi. I koji tako govore. Tako ružno o novcu. Ili, prevedeno na doba starog rima, o ovcama.