J: Uobičajeno se misli da Gaia znači  “zemlja”.  I to je istina. Ali, postoji negdje jedan korijen, zajednički, korijen koji se zove “ganumai” ili tako nešto, ako se dobro sjećam, koji znači blistati od radosti. I to je tako, zemlja je ustvari ona koja blista od radosti.  Zemlja je takva po prirodi.

O: To što je takva po prirodi, pobjeda je  radosti nad životom, što god to značilo za one koji žele shvatiti da njena radost pobjeđuje svaki život na njoj, znači i nas, kao i da je to dobro. 

J: Da, zemlja je radost ali je i nada. Sve dok je svjetlo nade u toj kući nade upaljeno, postoji mogućnost da… da živimo intuiciju, udisaj, i vječnu misao. Vjeru. Da se nadamo u njenoj radosti. Jer, dom radosti je u zemlji.

O: Zemlja je u radosti, u radosti je nada a u nadi sreća. Sasvim prirodno i normalno.

J: Mnogo puta nam sreća kuca na vrata a mi, mi je pustimo da ode. Možda zbog straha da bi uistinu mogli biti sretni. Ali, ako... kada... je pustimo u nas, tog se trenutka više ne može zaustaviti, ona ulazi. Možemo je tada samo udisati, i opet, nadati se da je beskrajna. Tog trenutka, kada je pustimo, tada smo sretni, radosni ljudi koji u nadi žive na zemlji.

O: ….vide se posvuda tijela uokolo ponora kako izgubljena kruže putem blata i suza označena okrutnošću nekih…. Moguće je da ugasle zvijezde ponovno zablistaju u srcima onih koji na zvijezde nisu zaboravili.

J: Moguće je, nade ima a nada umire zadnja. To je moja vjera, a moja vjera, to sam ja. To si ti i to smo mi.... zajedno.

oj? :)

oj, oj, oj...