…u sklopu rasprava na ovom Institutu o raznim tupiocima raznih kalibara, knigama debljim i tanjim, o raznim sličicama koje nešto predstavljaju i raznim pjevanjima koja postoje a koja se više ili manje ponavljaju, puno ste puta insistirali na mojem mišljenju. Sada ću vam reći svoje mišljenje ali ću vam unaprijed isto tako reći da me vaše ne zanima.

Postoji nešto što ja zovem dominantna misao. Dominantna misao je jedna od rijetkih stvari koja vam ne pripada. Ona skoro jedina nije vi. Ona nije vaša, ne nastaje iz vas. Ona se na vas naslanja i povija vas a kad vas dovoljno povije, tresne na vas i zdrobi vas. Samo tako i to su te ovčice.

Dominantna misao ne nastaje promatranjem, ne nastaje ni iz jedne vlastite hipoteze, ne nastaje iz vlastitog iskustva. Svaka dominantna misao je autokratska i ne samo to, svaka dominantna misao ubija. To znači da svatko koji postavlja bilo koju misao koja postaje dominantna, taj je ubojica ili je ubojica u pokušaju. Ovisno o tome koliko mu je misao postala dominantna i u kojoj mjeri povija.

Evo odgovora na pitanje kako je slabiji postao jači, kojim se trikovima služi i čemu sve to…. Nekada je povijao bič, prije njega je povija jači i to bez riječi, danas kao i jučer to čini dominantna misao. Dominantna misao je bič na psihološkoj razini. Isto boli i isti tragovi ostaju. Ta je misao laž od koje nikada nećete imati osobne koristi. Vi ne ali ima tko hoće. Po principu i prema pravilu da se svaka dominacija oslanja i proističe iz riječi.

Izvorno, riječi su smišljene sa namjerom da bi se pokazalo, ukazalo, upozorilo objasnilo i time indirektno dominiralo. Kasnije je ta dominacija prerasla u direktnu a brdo neoborivo smišljenih riječi je preraslo u dominantnu misao. A neoborivo se smisliti može samo ponavljajući nebrojen broj puta izmišljeno. Ne mora ali se može, to je bitno reći.

Kako nije bilo dovoljno da se manipulirala riječ, pojavio se pisani oblik riječi, kada ni to nije bilo dovoljno, prešlo se na pjevne oblike a ovi su prerasli u ono što danas zovemo muzikom. Glada za moći nikada premalo. Kako ni to nije bilo dovoljno, riječ je izmanipulirana i u sliku. Tako su nastali pjevni oblici kao i slikovni oblici koji nisu ništa drugo nego zamaskirana dominantna misao. Da li to znači da se uvijek treba paziti kada vam netko govori, kada vam pjeva ili vam pokazuje na neku sliku? Da. Uspijete li u ignoriranju toga, izbjegli ste da budete izmanipulirani.

Treba dakle bježati od riječi, od govorancija kao i od pisanih oblika govorancija uključujući i ovu govoranciju, treba bježati od svakog pjevanja i svih milozvuka kao i od svakog slikovnog prikaza. Ili bježati ili ignorirati. Tada ste skoro garantirano svoji. Skoro.

Skoro zato jer je vrlo moguće da će vam se dominantna misao kroz neki od svojih oblika zakačiti za osjećaj. To je njena prirodna osobina. Što ste bezosjećajniji, garantiranije ste svoji. Manipulanti igraju upravo na kartu osjećaja. To je tlo na kojem dominantna misao najbolje raste. Osjećaji mogu biti duboki, toliko duboki da je sama ta dubina mistična. I tu je cijeli trik. Trik i ništa više. Dominantna misao je jedina koja vas može oslabiti a ja bi da blistate u cijeloj svojoj snazi. To bi htio kako za sebe, tako i za vas. Kao se povratiti? Lako je, povratiš se i gotovo. Samo tako i nikako drigačije.