Danas se pouzdano zna da posljedice udarca, one nastale u mozgu a od onih u glavu, one nastale na ovaj ili onaj način, mogu promijeniti čovjeka. Promijeniti čovjeka, to više-manje znači promijeniti njegov način razmišljanja. a promijeniti način razmišljanja na određeni način znači izbiti. što bi izbijali? pa predrasude, što drugo. To je ono sve u svih.

Isto se tako pouzdano zna, kao što se isto tako oduvijek pouzdano znalo, posljedice u mozgu mogu donijeti do izvanrednih ideja i odvesti do fascinantnih rješenja. Kako? Tako da se desi spoj. Spoj izbija predrasude i mijenja način razmišljanja.

Eto, jako jednostavno kao i uvijek. Na ovaj ili onaj način, trebalo bi jednostavno zveknuti glavom i izazvati spoj. Ovisno o tome je li spoj dugi ili kratki, dešavaju se i promjene u načinu razmišljanja. Mogli bi zaključiti da promjene u načinu razmišljanja mogu biti duge i kratke. Činimo li već promjene, onda nam logika govori da je najbolje da budu dobre i duge. I sada, logika nam opet govori da takve promjene mogu izazvati jedino nagnječenja izazvana jakom zveknutožću po tintari. To je ta vibracija. Zato ljudi i vole gongove. Zvuk izazove vibraciju po lubanji, ova izazove dugi ili kratki spoj koji opet izazove promjenu. Govorim naravno o direktnom lupanju glavom u gong.

Što je to spoj? I što se spaja? Spaja se struja u mozgu sa sivom moždanom tvari. Sada logički možemo zaključiti dvije stvari. Da nije bilo spoja u mozgu i da treba u mozgu spojiti tvar i struju. Sada je jasno kako do promjene. Tako da se naizgled ošteti ono što je naizgled izgledalo u redu. A izgledalo je u redu zbog broja vijuga. Broj vijuga u mozgu je odlučujući faktor, faktor koji onemogućava laku promjenu u načinu razmišljanja. Teško je znati u koju vijugu kresnuti. Sada nam logika govori da što je više vijuga kresnuto, veća je vjerojatnost da promijenimo način razmišljanja. Ista nam logika sugerira da što više puta lupimo glavom u spomenuti gong.

Što je to gong? Gong može biti bilo što što je dovoljno tvrdo i na dohvatu glave. Nije na odmet da oko gonga ima dovoljno prostora radi želje i potrebe za zaletom. Kako god i što god rekli, spajanje tvari u mozgu sa munjom koja je neophodna da bi se bilo što spojilo, može čak dovesti do toga da nas životno inspirira, može dovesti do toga da odbacimo sve konstrukcije i predrasude i može nam omogućiti novi početak. Kako? Tako što se oljušte kore na bananama pa je banana manje žuta. A i puno mekša.

Neki će sada reći da se ustvari radi o oštećenjima sive mase. Da. Radi se o oštećenjima. Oštećenjima radi popravka. Pomalo je bez smisla ali je tako. Ako je ovo tako, onda je i svaka promjena bez smisla. Ono što nije bez smisla, to su ideje. Čovjeku uistinu svakakve ideje padaju na pamet. Logikom, sve što pada i udari. Udarcem stvari dobijaju smisao, udarcem se mijenja smisao.

Što sam ustvari htio reći? Htio sam reći da je i nogom u tur blagoslov. Sada je valjda svima jasno zašto kada namjerimo nekoga nogom u tur, poželimo da sagne glavu. Prema i u smjeru našeg udarca. Zato, jer moguće u nešto strefi glavom nakon ubrzanja a prije zaustavljanja. Da. Spoj u glavi izaziva spoj u glavi. Mogli bi zaključiti da... ako predrasude oblikuju načine razmišljanja, blagoslovi su dezintegrator predrasuda a predrasuda je glavni krivac za sve. Krivac i deformator iskonskih unutarnjih potencijala. Ostaje da odgovorim na pitanje što je sa kratkim spojem i zašto promjene imaju smisla a i kakve. I da... kako je nastala željeznička pruga.

...to nakon kave...