Ponekad nam se čini da više nema zmajeva na zemlji, da više nema vitezova, i da više nijedna princeza ne luta tajanstvenim šumama i svojim osmehom očarava jelene i leptire.

Ponekad pomislimo da živimo u vremenu bez granica, bez pustolovina; da je sudbina negdje daleko, s one strane obzorja i da su sjajne utvare odavno odjahale, da se više nikada ne vrate. 

Jako  mi je drago što nismo u pravu. Ne samo da su princeze, vitezovi, čarobnjaci i zmajevi, tajne i pustolovine svuda oko nas, već predstavljaju jedinu istinsku stvarnost ovoga svjeta!

Tokom ovog stoljeća, naravno, promjenio se način odjevanja. Zmajevi danas nose uniforme vladinih činovnika, isjledničku odjeću i opremu za uništavanje. Grozni demoni društva će se, uz jezivi urlik, stuštiti na nas ako samo podignemo pogled ili skrenemo desno na uglu ulice gdje su nam rekli da je dozvoljeno isključivo skretanje ulijevo. Princeze i vitezovi su se toliko izvještili u prerušavanju da više nisu u stanju prepoznati jedni druge, pa čak više ne prepoznaju ni sami sebe.

Ipak, gospodari stvarnosti nas još uvek posjećuju u snovima govoreći nam da nismo izgubili štit koji nas brani od zmajeva i da još uvek posjedujemo ogromnu snagu munje koja nam omogućava da mjenjamo svijet kad god to poželimo. Intuicija nam šapuće da nismo prah; mi posedujemo magiju!