Pauci
Dušebrižnici, ti pauci svakog vremena, ispleli su svako vrijeme i sve duše. Pauci brinu o nama. Pletenjem i opletavanjem. Brinu o našim dušama, kao i sama riječ što govori onim jezikom paučijim i dušebrižničkim što plazi, jezikom utisnutim u temelj, onda davno kada su nam svijest stali plesti i ispreplitati.
Čudovišta
Monstrumi klonuti odavno u svijet kolonova. Pauci sa zmijski jezikom koji sikće prema dušama. Ili kao da je duša stoka o kojoj treba brinuti, na nju siktati i bičevati je nitima ljepljivim. Jezik riječi. I pjevanja. Jezik molitvi i vapaja.
Mantranje
Mantra se na sve strane, govori se odasvud. Što više riječi, veća opletenost mozga. Toga svakako. Zar se ne vidi ? Komunikacije i sloboda govora. Riječi koje u sekundi stižu svuda, mreža koja nepogrešivo opliće. Neraspletiva. Riječ kao najsofiscitiranije oružje. Sve mudraci sa svrhom i razlogom. Vlastitim.
Ovce
Svi kao brinu. I izgovaraju riječi. Usmeno i pismeno. Sistemi, propovjednici, govornici, političari, popovi raznih mantija. Svi brinu da im ne utekne zlatno runo. Siša li se šiša a prodaja merino vune ne staje. Svi pokriveni. I sve plaćeno. Psihijatrija.
Strukture
Akademici brinu, naučnici brinu, vojske brinu, države brinu. Svijet satkan strukturama i točakama koje brinu. Arhitektura Alcatraz. Život kao kazna. Intelektualne i ine strukture kao čuvari. Satkali prućem od riječi zatvore dušama. Toliko čvrsto pleteno da rupicu ne vidiš. Riječ kao tamničar. Riječ kao krivac za sve.
Tor
Ukleta koliba prućem ispletena, ona koja priječi pogled prema svemu, prema tom beskrajnom prostoru u vlasništvu duša. Riječ koja je zauzela, srca i mozgove. Riječ koja je okovala dušu i predala je dušebrižnicima.
Njiva
Zabiti se treba u vlastitu brazdu i kopati. Da bi se živjelo. Van Alcatraza. I motikom opaliti po svemu što se približi. Po svim ustima koja izgovaraju riječi. I pletu li pletu.
Gledanje
Pa ti sad vidi... i gledaj što hoćeš. Sve o čemu treba knjigu napisati, to je laž. Splet siktavih riječi sa svrhom da zada smrtonosni ugriz. Ili da oplete dušu.