Dobijem ja danas mail u kojem piše pitanje. Pitanje pita Vajrana što to Vajran ima protiv zamišljaja, umišljaja i izmišljaja, premeta, premetačina i kolutova na sve strane. Da je svatko slobodan da čini... Ja da imam protiv? Nemam ništa protiv. Samo neka koluta. Čudoyoga je strašna stvar.
Ne da nemam ništa protiv, ja sam majstor u spomenutim aktivnostima. To što ja mogu izmisliti, to svijet još nije vidio a nije se nitko ni sjetio. Svakako, strašno nešto. Jeza. Pa i suprotno tome.
Kako ne bi bilo jeza i strašno a ni suprotno… a kako mi je poznato kako i na koji način zapečatiti događaj koji će se tek dogoditi načinom zamišljanja, umišljanja i raznog premetanja pameću, (i još nečega) smatram da treba istaknuti proceduru koja može biti od koristi. Istaknuti i ne baš previše taknuti. korak jedan, tri i pet. Barem to.
Kako je čovjek ipak daleko odmakao od krokodila, od njega se očekuje da se kontrolira bolje od krokodila. Ili barem da ne bude krokodil. Kontrola pak podrazumijeva vježbu. Nešto kao mala i velika nužda. Od pelene pa do potrage za wc-om u vukojebini. Ništa što nije uvježbano, ne može se kontrolirati. Je li tako i što treba činiti?
Kao prvo, neophodno je na razinu baš me briga svesti sve mržnje i ljubavi, sva sjećanja na sve zvijezde, mjesece i baklave, sve dobro i sve loše, ma koliko loše bilo. Sve je sve. Kao da nikada nije bilo. Zamišljanje je blisko sjećanju. Odvojimo li zamišljaj, umišljaj, premišljaj, svaku umnu premetačinu od bilo kojeg sjećanja, od svih iskustava, na konju smo, na slonu smo, slavimo novi rođendan. To je prava prilika za novi početak. Zasnivamo li ijedan zamišljaj na ijednom sjećanju, posebno lošem sjećanju, samo smo prepisali u budućnost. Odnosno, nismo učinili ništa. Ili, bolje da ništa nismo ni radili. Ionako bi se desilo. A to je upravo ono što se radi. Ili, radi se još gora varijanta. Može li gore? Naravno da može. Da može, potvrđuje i gorespomenuti a dobiveni mail. Odnosno moj stav da se protivim zamišljanju beskorisnih sranja. Što je istina.
U dobrih zamišljaja je bitna potpuno nova, nikad viđena slika sa jasno viđenim stablom, korijenom i krošnjom. Uzrokom tokom i posljedicom. Stablo okruženo zidom, na zidu kupola i van toga se ništa ne vidi a unutra ništa osim stabla. Korijen, trupac i krošnja kao prošlost sadašnjost i budućnost novog vremena.
Uđemo li u tu tvorevinu nevezani za emocije, sjećanja i iskustvo, u njoj smo. Tako otprilike i tako ukratko.jedan, tri i pet. Nijedan brod ne plovi ako je usidren. Samo da objasnim a da ne taknem. Krokodilu jedan. Ja da imam protiv zamišljaja. Bože, svašta…. i evo ti ga na.