Pitam se je li plaćena ta cijena tiskanja, to porađanje. Prvo. Pitam se zato jer sam i sam tiskao. Tiskao sam i znam kako tiskati, to znači da sada nebrojeno puta mogu tiskati jer znam kako se tiska. Pa tiskao sam i prvi put. I platio. Znam i kako se tiska i kako se plaća. Mogu plaćati nebrojeni broj puta kao i tiskati. Dakle, mogu poroditi knjigu. Na zdrav i prirodan način. Onaj muški. Da li to znači da ostali načini nisu ni zdravi a ni prirodni? Da. Da li to znači i da rođeno nosi tu istu energiju? Da. Da li onda to znači da je rođeno nezdravo? Da.

Stvarno me zanima kako netko tko je prvi put platio i tiskao to ne može napraviti i drugi put bez da poklanja knjigu po nabavnoj od tiskanja. Kao grof od mandrile. Ili je posenilio ili nije platio ni prvo tiskanje pa sada lako poklanja. Lako je poklanjat po nabavnoj kada nikada nisi u životu ništa nabavio. Il je snijeg il su labudovi. A nisam ni ja od jučer. A nije ni livada više zelena.

Sada mi se nameće drugo pitanje. Kome trebaju te knjige, te iste koje treba dilat po nabavnoj da bi se štampala neka koju će opet trebat dilat po nabavnoj da bi se štampala četvrta? Kakve su to ratne operacije? Nisu ratne operacije. Više je nasilje. Nad knjigom, nad sobom i nad narodom koji će iz samilosti potpomoći tiskanje. Opet i ispočetka. Lud narod a kriv poticatelj. Lud nikada nije kriv. Samo je lud. Poticatelj je kriv. Je li to jasno? Jasno je. Jedan je od prirodnih zakona da onaj tko tiska mora sam i porodit. Ako je nešto prirodni zakon i ako je istina, onda važi svuda i u svemu.

Nije mi poznato da porodilja traži da drugi umjesto nje obave pomoći u tiskanju. Isto mi tako nije poznato da kod jednog porađanja od niza tiskanja koje treba obaviti, različite osobe obavljaju tiskanja u nizu umjesto porodilje. Je li to tako ili nije? Je. Što sada? Ništa. Slijedeći put kada mi se bude rađalo, sam ću tiskati. Na način da ništa neću rasprodavati. Jer ako moram rasprodavati, nisam prodao. Što sam radi? Pretakao iz šupljeg u prazno. Dakle, ništa. Ako nisam prodao, imam nešto što nikom ne treba. Je li baš tako? Da. Ono što nikom ne treba je beskorisno. Je li tako? Da. Jer da nije beskorisno, kako i sama riječ kaže, trebalo bi. Prodalo bi se. A u ovom slučaju ne treba, nije se prodalo a ni neće. Stvarno, sve je to uzalud. Čemu truda ako je uzalud? Ničemu. Narod bi za to rekao, krade se bogu dane i zajebava se narod.

Naravno, ovo je samo moje mišljenje. Ostalo će vrijeme pokazati. Što će vrijeme pokazati, to svatko zna... samo što, za razliku od mene, taj svatko želi živjeti zabluđen. Ta je riječ slična bludu. Radi li se o istoj stvari? Da. Jer da se ne radi, značenje ne bi bilo isto. Da li to znači da je onaj koji ovo ne shvaća bludan? Da, znači upravo to. A od blud i lud, dijeli nas samo slovo b. Buuuuuuuuuuu…….

...lijepo molim, uplatite svi vi koji vršite neprirodne rabote kupovine knjiga po nabavnoj, ponukani raznim motivima na koje ste navučeni a u vlastitoj ste gluposti pa ne razmišljate glavom, uplatite isti iznos nekoj dobrotvornoj organizaciji. Dobre knjige nikada nisu na rasprodaji po nabavnoj. Kao ni dobri ljudi. Ukratko, činite dobra djela i ne bludite...