Bavljenje tuđim problemima je bitno. Bavljenje svojim problemima je strašno. Bitno. Zvali to labud ili pepeo, ispada da je bitno. Bitno labud i bitno pepeo. Što je bitno? Zanimacija je bitna. Kokice u kinu su bitne. Bitne su jer nikad nije dovoljno a ni dosta. Pa treba puniti i popuniti kokicama. I tko zna čime još. Bludnim radnjama na primjer. Kikiriki.
Gluposti su isto tako bitne. Nikada dosta. Nikada dosta i bez kraja. Kako prekinuti krug? Kako zaustaviti panični napadaj? I je li ikome ikad palo na pamet da je kazalište osmišljeno na osnovu viđenih paničnih napadaja. BILO JEDNOM.
Raditi nije dosta, pa nam treba i hobi, ni hobi nije dovoljan pa nam je uz rad i hobi potreban pas Bobi. Ili kako god se zvao. Puni li se puni... I kao da sve nije dovoljno, zadnje preostale šupljine u glavi popunimo problemima. I nije tu priči kraj. Punjenje se nastavlja i nadilazi sve naše okvire. Nema da nedostaje. Daj, daš, dam. Samo bez panike.
Na osnovu iznesenog, mogli bi zaključiti da čovjek boluje od magarećeg sindroma. Što veći teret, bolje tegli. Od onog dana kada su pastiri to shvatili, počelo je tovarenje tovara. Svim i svačim. Znanjima i sranjima. Samo daj. A kopati? Kopati treba, kopati.
Tada je smišljena parola, ljudi svih zemalja, nakrcajte se. Nakrcajte se, kako bi bolje za nas teglili, to pastiri nisu rekli. Tko zna zašto? I tako je krenulo… A stiglo se do spontanog tovarenje. Koje u nekoj drugoj situaciji moguće dovede i do spontanog povraćanja. Na silu pa spontano. Problemi, problemi, problemi…
Tako je aktivni i prazan neandertalac postao pretovareni tovar. Tako bi mogli nazvati suvremenog čovjeka. Tovar ili pasivac. U problemu. Pasivac koji pretovaren kao tovar, pasivno prima život srca ispunjenog bolom. Kako da ne boli od tolikog teglenja? Kako da se ne bude rezigniran i besmislen?
Shvatili su to neki i krenuli u potragu za smislom. I naletjeli na druge pastire koji su ih nakrcali još većim besmislom, još nerazumljivijim tovarima. Magareća posla. Kako u takvim uvjetima živjeti vlastiti život? Kako biti svoj? Kako biti aktivan i prazan neandertalac i kako se vratiti korijenima?
Kunta kinte yabba dabba dabba do… i samo bez panike. Jer, takve i dragi Bog ponekad ulovi za vrat. Da se ne strovale.